U Mezopotamiji je godišnji festival zapravo preuzet od Perzijanaca, kada se dvanaestodnevnim festivalom slavila pobjeda boga Marduka nad čudovištima tame.

Tijekom asirskog perioda, asirski pisci zamjenjuju Marduka sa Assurom.

Babilonski tekstovi govore o osnivanju Eridua, uz pomoć Marduka, kao prvog grada, svetog grada, prebivališta njihova (drugih bogova) zadovoljstva.

Obožavatelji Bathorya, Celtic Frosta, Darkthronea, Gorgorotha, Immortala, Marduka, Mayhema, sve to možete vidjeti i čuti u jedinstvenoj Tsjuder inkarnaciji.

Dok je odnos između Ea i Marduka oslikan harmonijom i jednom srdačnom abdikacijom oca u korist njegova sina, Mardukovo stjecanje moći i prerogativa od strane boga Enlila Nippurskog izvedeno je na štetu kasnijeg prestiža.

Kr.), definitivni i trajni trijumf Marduka nad Enlilom počeo se osjećati unutar Babilonskog carstva.

Ustvari, postoje dva boga Ea i Enlil čije su moći i atributi prešli na Marduka.

Jedino što nam je o njemu poznato jest da je uspio ponovno preoteti od Hetita kip babilonskog božanstva Marduka i uz veliko ga slavlje vratiti u hram.

Prema tim izvorima, Kaštiliaš, kasitski kralj Babilonije pobijeđen je i ubijen, a Babilon je opljačkan i razoren, dok je kip boga Marduka odnijet u Asiriju.

Dobro je poznat primjer promaknuća Marduka, boga grada Babilona, u vođu panteona u trenutku kad je Babilon postao dominantna sila u Mezopotamiji.

Te zvijezdice oko glave su simbol sunca, odnosno simbol Marduka

Novi Babilon će dočekati svog novog Marduka.

Epizoda u Elamu, međutim, predstavlja katastrofu jer su bogovi pratili Marduka i napustili Babilon prepuštajući ga oskudici i pošastima.

Kako bi proslavio pobjedu, Ea se oženio i preselio u Kuću sudbi, gdje je njegova žena Damkina uskoro rodila babilonskog boga Marduka (poznat i po nazivima Bel ili Gospodar).

Grad se pobunio protiv asirske vladavine u doba Mušezib-Marduka i ponovo u doba Šamaš-šum-ukina, ali je oba puta bio pod opsadom i ponovo osvojen, prvi put od strane Sanheriba i drugi put od strane Asurbanipala.

Štoviše, i nju smakne pa sa svojom ženom Damkinom stvori silnog Marduka: " Kojeg učiniše tako savršenim da je imao dvostruku glavu,/Bio je viši od svih i nadmoćan u svim stvarima ", kako piše na tablicama iz svetih gradova.

Kad dođe vrijeme, potraži pomoć u Marduka.

Ta svečanost se zvala zagmug i priređivana je na početku proljeća, u čast božanstva Marduka, a središnja svečanost je organizirana u njegovom velikom hramu.

I tada, poslije kratke pauze uz efektan intro počinje koncert velikih black metal velikana, Marduka.

Zigurat širine 90 metara te ukupne visine također 90 metara (Herodot u svojim spisima spominje visinu kule od gotovo 200 metara), imao je 7 terasastih katova,, a na vrhu se nalazio hram za svetu svadbu Marduka, boga zaštitnika grada, i vrhovne svećenice.

Zanimljivo je da se simbol Marduka (" solarno tele ", " bik sunčanog boga Šamaša "), bog-zaštitnik Babilona, nalazi tek u trećem redu odozdola (prvi s lijeva); on će tek kasnije, kad će Babilon postati glavni grad Mezopotamije, biti uzdignut na nivo vrhovnog boga (" Veliki Gospodar " ili Bel).

strah je nešto najgore, što možeš osjetiti na toj razini, najprije je potrebno da savladaš strah da bi mogao dalje napredovati, u bilo kojem duhovnom obliku i magiji eventualno... mantre baš nebi trebale bit opasne, ako razgovaramo o onim hinduističkim, al kud si mi našo baš Marduka, na njega nemoj ni pomišljati, nije baš za zajebanciju da njega ideš prizivat... mogu ti reć da je lijepo opisan u Necronomiconu, gdje piše da ga se može prizvati eventualno ako je život u pitanju...

Naime, prema Sumeranima Anunnakiji dolaze sa dvanaestog planeta našeg Sunčevog sustava Nibirua, ili po Babilonski Marduka.

Čitajući novu knjigu od Ivana Šimatovića i Stjepana Gjurineka: Čovjek i nlo, zaintrigiralo me poglavlje koje govori o arheološkom otkriću na obalama jezera Dongting. Zaintrigiralo me je zato jer bi to otkriće moglo biti dokaz Sitchinove teorije da su prije mnogo godina, točnije 450,000 godina, na Zemlju došli Anunnaki sa desetog planeta našeg sunčevog sustava Nibirua, ili poznatijeg kao Marduka.

Tako po Sumeranima u sunčevom sustavu bivaju dvanaest planeta, Sunca, Mjeseca (kojegsu Sumeri smatrali ravnopravnim nebeskim tijelom), devet planeta koje poznajemo i dvanaestog; Marduka

Kasniji babilonski teolozi božanstva tumače kao emanacije silnoga boga Marduka.

Priča o Mojsiju i izgonu iz Egipta napisana je vjerojatno kao priručnik Izraelitima koji su se nalazili u zatočeništvu u Babilonu, na istom mjestu gdje se profilira njihovo jednoboštvo po uzoru na Babilonskog Marduka (?).

Od tada su Babilonci stali slaviti Marduka kao stvoritelja svijeta i svoga vrhovnog boga, i to tako što su njemu u čast za svete dane pripremali posvećene rolade od raznog mesa koje su punili raznolikim sastojcima i na taj način makar simbolički obnavljali obred stvaranja.

Spomenuto savzništvo Marduka i Ea, što je prvenstveno ukazivalo na prijenos nekadašnjeg vrhovništva s grada Eridua na Babilon kao religijskog i političkog centra, također može odražavati jednu raniju zavisnost Babilona od Eridua, ne nužno političkog karaktera, ali usto može ukazivati na priznanje Eridua kao starijeg centra u kasniju korist mlađeg centra obzirom na proširenje kulture diljem doline Eufrata od juga prema sjeveru.

Babilonci su slavili Marduka kao stvoritelja svijeta i vrhovnog boga a njemu u čast za svete dane pripremali su posvećene rolade od mesa koje su punili raznim sastojcima i tako simbolički obnavljali obred stvaranja