Spominje se 1102. u darovnici markgrofa UlrikaII. akvilejskoj crkvi (Villa Cisterna).

Kaštel oko kojega je nastalo naselje izgrađen je vjerojatno u XI.st., a prvi se put spominje 1102. u obliku Hulm u darovnici markgrofa Ulrika II.

Osim Gore navedenih titula Car/Kralj nosio je i titulu kralja Hrvatske Slavonije i Dalmacije, Pograničnog grofa (Markgrofa) Istre, koje kao i brojne druge nije uvijek isticao.

Karla V ili Maksimilijana II i to: preko njihova naslova, a tek na reveru dolazi slika ili grb s naslovom markgrofa koji ga je kovao.

Godine 1004. poveo je Henrik rat protiv markgrofa Arduina od Ivreje, koji se proglasio za kralja Langobarda, a podržavali su ga i neki talijanski biskupi.

TIRINGIJSKI GROŠ Naziv za majsenski groš, koji je kovan od 1393. g. za markgrofa majsenskog (1381. - 1428.) i Kurfursta Saksonije (1423. - 1428.) Friedricha IV, a novac je još nazivan i HELMGRO-SCHEN.

Od tadašnjih vojnih operacija ostaje danas u već zaboravljenom događaju priča o pogibiji Karlovog furlanskog markgrofa (generala) Erika na današnjem području Rijeke 799 godine.

Na poticaj i želju markgrofa od Brandenburga nastaju vrlo osebujni concerti grossi Brandenburški koncerti, savršena orkestralna glazba tog vremena.

Orlamünde, markgrofa Istre, koji raspolaže mnogim mjestima u Istri od Buzeta do Boljuna, Vranje i Letaja, ali ne spominje nijedno mjesto s istočne strane Učke.

Naručila ju je markgrofica Wilhelmina, supruga markgrofa od Brandenburg - Beyreutha, Fredericka, kako bi udomila operne izvedbe kojima je ceremonijalno predsjedavao ovaj plemićki par.

Dukat kovan bez oznake godine sredinom XVIII st. od Markgrofa Ansbacha Karl-Wilhelm-Friedricha (1729. - 1757.).

Vitez Vonika sukobio se s vitezovima franačkog markgrofa i oslobodio zatočenu kraljevu kćer, mačevi i štitovi njegovih ratnika bili su ubojitiji, a vatrene kugle izbačene iz katapulta razorile su utvrdu franačkog feudalca.

Položaj obitelji C. ipak se stabilizirao dolaskom agilnoga Rajmunda della Torre na mjesto akvilejskoga patrijarha i istar. markgrofa (1273 99).

Mlečani, međutim, nanovo koriste razdoblje izbora novoga akvilejskoga patrijarha, odn. istarskoga markgrofa (1318 19) za osnaživanje vlastita položaja u Puli.

Mlet. je utjecaj dodatno osnažen u ratu s patrijarhom i markgrofom Paganom della Torre (1319 32) za Furlaniju, kada Mlečani pritiskom na Pulu i Bale prisiljavaju markgrofa da potvrdi puljskoga novoizabranoga podestata, Mlečanina Giorgia Baseggia (1319).

Nasinguerra IV. pokušao je preko patrijarha i markgrofa Pagana ishoditi preseljenje u Dvigrad, gdje su bili posjednicima od 1328., ali im ni to ne polazi za rukom.

Formalno je prestala biti markom nakon što se 1445. naslova njezina markgrofa odrekao akvilejski patrijarh, izgubivši sve posjede u Istri (1420), koja će od tada biti podijeljena na mletački i habsburški dio.

U 18. st. formiraju se glasovite numizmatičke zbirke koje nastaju baš iz kraljevskih zbirki: Münzkabinet u Beču (iz zbirke Maksimilijana I. (1496 - 1515.), Kabinet za medalje u Parizu (formiran za Ludovika XIV), Münzkabinet u Berlinu (iz zbirke markgrofa Willhelma), u Londonu iz sred.17.st., Ermitaž (osnovala ga Katarina II).

Fridrik se prije 2. ožujka 1147. oženio s Adelheid (Adelom) od Vohburga, kćerkom markgrofa Diepolda III. od Vohburga i nasljednicom Egerlanda.

Spominje se davne 1102. godine pod imenom Dravuie u darovnici istarskog markgrofa Ulricha.

Dugo, sve dok i njegov izmrvljeni kostur ne postane zemlja i prah, koji će potom podzemne vode u sićušnim česticama, milijunima nevidljivih komadića nekadašnjeg markgrofa Engelberta opet vratiti tlu, kao sjeme tisućama budućih šparoga.

Tako od antike, preko srednjeg vijeka markgrofa Engelberta, sve do danas.

Jer šparoge se beru od djetinjstva, sa šparogama se živi jedno doba u godini, kad dane blistavog proljeća u trenutku zna otpuhnuti olujni južnjak, glasnik kiše i novih izdanaka, Engelbertovih miljenica, koje izdignute glave čekaju vještu benediktinsku ruku koja će ih za svog markgrofa i dobročinitelja ubrati nježno i s puno dostojanstva.

Vatra je pucketala na ognjištu, a sjena markgrofa Engelberta šuljala se među mirisima i tijeskovima stare uljare, kao da traži izgubljenu vezicu šparoga.

Gradinje se prvi put spominje u 1102. u darovnici markgrofa Ulricha II.

U proljeće jaše bijelog konja koji mu bere šparoge, u jesen crnog, koji za svog markgrofa kopitima kopa tartufe, pa uživaju tako zajedno u čudima istarske zemlje.

Od tada, u proljeće i jesen, svi koji beru šparoge i tartufe, ostavljaju na skrovitim mjestima za svog markgrofa boce malvazije.

Takvi su bili različiti denari markgrofa Brandenburga Albrechta II (1205. - 1220.), Otona V (1267. - 1298.), Albrechta III (1267. - 1300.) i Hermana (1298. - 1308.).

P. kovani su oko 1369. g. u gradovima Berlin, Koln, Brandenburg i Stendal, otkupivši pravo kovanja novca od brandenburškog markgrofa.

U ovoj fazi još nema izabranih gradskih vijeća pa odluke donosi opća skupština žitelja a gradom upravlja podeštat u zajedništvu s gastaldom koji upravlja gradom u ime markgrofa, odnosno akvilejskog patrijarha.