Imaju stalnu ekipu likova: premijera i njegovog gay slugu koji mu se non stop ulizuje i pokusava ga zbarit; Harvey, mladic iz bogate i ugledne obitelji kojeg mama jos uvijek hrani svojim mlijekom (nije za ljude koji se lako daju sokirati); Vicky Pollard, teenagerica sa tzv. sink estates (glomazni konglomerati nebodera gdje zivi tzv. white trash i oni koji si ne mogu priustiti bolje uvjete stanovanja); Daffyd, velski gay koji zivi u izmisljenoj zabiti u Walesu, jedini gay medju suseljanima, uporno ih pokusava sokirati sa svojim zivotnim stilom (naprimjer, paradirajuci po seoskim zabavama u PVC kostimima), ali seljaci ga ne sljive ni pol posto; Judy Maggie, dvije sredovjecne gospodje srednjeg sloja koje citaju Daily Mail, zdusne clanice Konzervativne stranke koje zele biti liberalne, ali samo na papiru (kad se usokiraju bolje da covjek pobjegne od njih jer je njihov sok i gadenje popraceno sa jednom vrlo jednostavnom refleksnom ljudskom reakcijom); Emily Howard, transverstit koji ipak ne moze sakriti korijene usprkos tonama svilenih haljina i rokoko perika pa onda poludi kad vidi da netko igra nogomet (tj mora i on zaigrati, dakle, totally un-ladylike); ili Dame Sally Markham, ocigledna parodija na onu grotesknu Barbaru Cartland; ili Marjorie Dawes, korpulentna gospodja koja vodi drustvo za mrsavljenje i koja, hm, uvijek bodri klijente sa izjavama poput Dust is low in fat so you can eat as much dust as you like ili Picture yourself naked - not nice is it, eh?