U skladu s tim znanje se još uvijek promatra kao marksistička " nadgradnja " koja treba ići ukorak s ekonomskim mogućnostima " baze ".

Šteta, jer je to još jedan argument onima koji tvrde da je tzv. marksistička sociologija nepotrebna znanost

Predavač se osvrnuo i na hrvatske prilike, u kojima je dugo godina vladala marksistička ideologija, čiji se utjecaj i posljedice osjećaju i danas u velikom nepovjerenju građana prema razumu i moralnosti i očekivanju da politički moćnici riješe sve društvene probleme.

Kad je povijest pokazala da ona nije egzaktna znanost koja se uspinje po dijalektičkim tračnicama svojih " zakonitosti ", tada se ustanovilo, da je ta marksistička iluzija koštala preko 100 milijuna ubijenih u svijetu.Stoga su sva društva, javna, polujavna ili tajna, koja misle da će isključivo ljudskim snagama i naravnim putem umijesiti čovjeka prema svome nacrtu kroz gospodarsku, financijsku, medijsku, bioinženjersku ili bilo koju drugu manipulaciju, osuđena unaprijed na neuspjeh.

@zlatna grana Marksistička literatura osim što je neprekisnoveno zamorna papazjanija od štiva, također od komunista kako sadašnjiih a tako i ovdašnjih zapravo nije nikada sa razumijevanjem čitana, to je bila više neka vrst dogme ili slijepe vjere koja im je poslužila da uz pomoć proletrijata tj. sirćeve sirotinje domogne se vlasti i uz pomoć terora na njoj i ostane, a to što je Rumunjima sada gore nego kad je bio Čaučesku ili ti samoprozvani " Genij sa Karapata " ne govori da je isti bio dobar lider ili da im je bilo dobro, nego da im je sada jako loše a to su dvije različite stvari... prikaži cijeli komentar

A čak sam pročitao stupidnu tezu da je akcija pokretanja gospodarstva " marksistička floskula.

Bile su to 70 - e i 80 - e godine prošlog stoljeća i društvene ponude koje je Amparo pronašla van Crkve bile su marksistička teologija oslobođenja, feministički pokret i pokret za pravo pobačaja, Che Guevara, pokret za emancipaciju Indijanaca tzv. indigenizam, itd.

Pa nisu oni učili ona marksistička srranja o crkvenoj desetini - oni su navikli da u liberalizmu plaćaju ozbiljne poreze.... a porez od 100 % je doista ozbiljan

Dakle, ući stvarima u dušu i dati dobar primjer dvije su različite i nepomirljive namjere) Za kafkologe su brojne sjajne poetske scene i rečenice iz Kafkinih djela u pravilu sporedne; ostaju hladni na njih; jedino što ih zanima je izvući neku moralnu i filozofsku potku. (Ne čudimo se dakle da Brod, romantični obožavatelj žena za koga koitus nije stvarnost nego simbol osjećaja, nije vidio u Bruneldi ničeg istinskog, ni sjenu stvarnog iskustva, već samo opis užasne kazne koja će stići one koji ne slijede pravi put.) Umjesto ozbiljne književne kritike, imamo religiozne alegorije (Brod: Dvorac = milost Božja, Zemljomjer = novi Parsifal u potrazi za božanskim), ili, kasnije, bezbrojna psihoanalitička, marksistička, politička palamuđenja. Pod utjecajem Broda, kafkologija sustavno tjera Kafku s područja estetike: kao religioznog mislioca, ili pak lijevo usmjerenog; takva je metoda mrziteljica muza, usmjerena drito protiv umjetnosti, izravan je Kundera. Briga nas za Kafku umjetnika, koji nas zbunjuje svojom teškom estetikom, želimo Kafku kao jedinstvo življenog i napisanog.

Marksistička teorija povijesnog materijalizma razumije društvo kao temeljno određeno materijalnim uvjetima u bilo kojem danom vremenu to znači odnos u koji ljudi stupaju jedno sa drugim da ispune svoje osnovne potrebe npr. da se nahrane i obuku sebe i svoje obitelji.

Kao refleksija ishoda Vijetnamskog rata 1975. na vlast u Kambodži dolazi radikalna marksistička skupina Crveni Kmeri.

Tako je 1963. godine skupina bivših pariških studenata na čelu s Polom Potom, Iengom Saryjem i Sonom Sennom osnovala pokret nazvan Crveni Kmeri, iako je marksistička ideologija u kambodžansko društvo ušla ranije, još tijekom francuske vladavine.

Nacistička diktatura, kao i ona marksistička, ne mogu prihvatiti da je Bog iznad političke moći, a sloboda mučenika, koji priznaju Boga... uvijek je čin oslobađanja u kojem nam dolazi Kristova sloboda.

Postoji i ne-marksistička ljevica, a pored toga, takva artikulacija jasno izdvaja ključne elemente koji bi zahtijevali diskusiju.

Bolesna marksistička ideologija imala je stožerni cilj podložiti pa uništiti katoličku vjeru.

Ili regionalno, kako nam volja demokratska, marksistička, progresivna.

Kako ono glasi ona marksistička dosjetka - da se u povijesti sve događa dvaput, jednom kao tragedija, a drugi put kao farsa?

da netko nema tako kratko ili selektivno pamćenje, sjetio bi se da je taj isti Papa kritizirao i gramzivi kapitalizam, koji nas je na kraju krajeva i doveo tu gdje jesmo. problem je u tome što neki ne mogu preboliti i pomiriti se s činjenicom da je " marksizam ", odnosno komunizam kojega su nam raznorazni diktatori i partije pokušavali nametnuti tokom 20. i 21. stoljeća - propao sistem. (ne) srećom, velik broj ljudi koji su na svojoj koži osjetili sve " prednosti " i " blagodati " tog " marksizma " ili boljereći komunizma je živ još dan-danas, tako da se ne možemo praviti glupi kada netko pljucne po komunizmu. isto kao što se ja ne mogu praviti glup kada netko od Vas pljuje po kapitalizmu, jer sam svjestan u kakvom stanju živimo i za kakve vrijednosti živimo. prestanite prodavati muda pod bubrege i prihvatite ne propagandu, nego povijesne činjenice. a onu su po pitanju komunizma nepobitne. zločinački i ekonomski propao sustav. još jednom da se razumijemo, nije mi namjera uopće braniti kapitalizam. ali bilo bi dobro prije pisanja propagandnog članka, koju svi ovdje toliko pljuju, i razmisliti glavom malo. isto tako, s obzirom da je marksizam, i ono što je nastalo od njega, direktan ideološki protivnik ne samo Katoličkoj crkvi, nego i vjeri općenito, ne znam čemu toliko čuđenje kritike toga sistema (" marksistička struktura vlasti na Kubi više ne odgovara stvarnosti "). prikaži cijeli komentar

U inteligenciju spadaju svi visokoobrzovani (formalno i neformalno) pojedinci koji žive od duhovnog rada (ili intelektualnog rada; ovo je klasična marksistička podjela manualni rad/duhovni rad, koju je kasnije preuzela i građanska ekonomija i sociologija - npr. u industriji plavi/bijeli ovratnici itd... dobro, ako želimo biti dosljedni trebalo bi izvore ove podjele potražiti u antici).

Skoplje 1950), kojega je uz neke ograde klasne naravi pozitivno ocijenio, te prva, nedovršena, marksistička povijest Hrvata (1971), zapravo socijalno tumačenje tadašnjih historiografskih dosega s osnovama gospodarske i kulturne povijesti.

- Postoji jedan niz poricanja tog političkog trenutka, autentične logike političkog konflikta: - arhepolitika: " komunitaristički " pokušaji da se definira neki tradicionalni, zatvoreno organski strukturirani, homogeni društveni prostor koji ne uračunava nikakvu prazninu u kojoj se može pojaviti trenutni politički događaj; - parapolitika: pokušaj da se politika depolitizira (da se prevede u logiku redarstveništva): politički konflikt se prihvaća, ali se reformulira kao natjecanje unutar predstavničkog prostora između priznatih stranaka/zastupnika za (privremeno) zauzimanje mjesta izvršne vlasti 2); - marksistička (ili utopijsko socijalistička) metapolitika: politički konflikt je u potpunosti razotkriven, ALI kao teatar sjena u kojem se odigravaju događaji čije pravo mjesto je na Drugoj Sceni (sceni ekonomskih procesa); konačni cilj " istinske " politike stoga je njeno samoukidanje, preobrazba " upravljanja ljudima " u " upravljanje stvarima " unutar potpuno samotransparentnog racionalnog poretka kolektivne volje. 3) - četvrti oblik, najprepredenija i najradikalnija verzija poricanja (koji nije spomenuo Rancičre) je ono što bismo htjeli nazvati ultrapolitikom: pokušaj da se konflikt depolitizira tako da ga se dovede do ekstrema via izravne militarizacije politike, tj. pomoću reformuliranja konflikta kao rata između " Nas " i " Njih ", naših neprijatelja, gdje nema više zajedničke osnove za simbolički konflikt - duboko je simptomatično da umjesto o klasnoj borbi, radikalna desnica govori o klasnom (ili seksualnom) ratu.

Ono što je njega razlikovalo od većine drugih rukovodioca u šezdesetim godinama dvadesetog stoljeća kad IRA sve više postaje marksistička organizacija, jest činjenica da nije bio toliko usredotočen na izučavanje teorije, koliko na konkretnu primjenu ideja u praksi.

To ne znači da sam bila neobaviještena: kao štreberica, uredno sam pročitala sva marksistička djela s popisa literature, mada me nitko od profesora nije nikad ništa pitao o njima.

Sljedom toga (ne laički) iznosim tvrdnju da je marksistička ideologija bila prirodni neprijatelj svakom sustavu koji nije bio temeljem na marksističkoj ideologiji, a ne samo nacizmu i fašizmu.

Djelatnost izvan Zavoda: do početka 1990 - ih radove s geopolitičkim temama objavljivao u časopisima Geografski horizont, Solidarnost, Marksistička misao, Međunarodna politika, te zbornicima Balkan krajem 1980 - ih i Jugoslavenski geoprostor; tijekom 1990 - ih geopolitičke komentare pisao za novine (Danas, Fokus, Nedjeljna Dalmacija, Slobodna Dalmacija, Novi list) i povremeno objavljivao u stranim i domaćim časopisima (Südosteuropa Mitteilungen, Geojournal, Erazmus, Kolo); sudjelovao u istraživačkim projektima o nacionalnoj sigurnosti (1999, 2001); pisao tekstove za Zbornik Hrvatske Indije II (2000) i Hrvatsku reviju (2001), te hrvatsko izdanje časopisa Le Monde diplomatique (2006).

' Dio udžbeničke literature još uvijek nije obuhvaćen ovom procedurom odobravanja i u školskoj praksi koriste se mnogi udžbenici koji se mogu označiti i kao prodor privatnih interesa, a možda i kao prodor našem samoupravnom društvu neprihvatljivih odgojnih i idejnih koncepcija ', ustvrđeno je u zborniku ' Marksistička idejnost u odgojno-obrazovnom procesu ' iz 1974. godine, koji je potpisnik ovih redova pronašao na putu za smeće s polica jedne fakultetske knjižnice

Međutim, vernici ove grane iako imaju mnoga marksistička rešenja za svoje ekonomske probleme, nisu marksisti.

I marksistička je ideologija obećavala novi svijet, slobodu i socijalnu pravdu, ali sve je to mislila izgraditi bez Boga i protiv Boga.

Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće.

To je itekako moguće i u jednoj Francuskoj u kojoj je u drugoj polovici XX. stoljeća " intelektualnim životom gotovo u potpunosti prevladala marksistička ideologija ".