SAMO MOJ. jasno da se o ljubavi ne može govoriti gdje je nema... dakle GDJE JE NEMA, pa se kao " znalački " o seksu govori, A SVI SE KAO MALE BEBE NADAJU ČUTI UPRAVO OVO DRUGO, ISKRENO, O LJUBAVI I DA SU NEIZMJERNO OBOŽAVANI, a zato i jeste na mrežama, jer nećeš ni tamo sa svima spavati, nego da se vidi da te vole, da te lajkaju, bla, blu. tko je od psihički zdravih roditelja bio obožavan kako treba, nema frku - taj dijeli svima okolo, taj ima kredit, ili rezervu. ove bi sve, skoro sve ovdje na sexomatu, a. da se baš njih specijalno tretira. ali za jednog su humanistu i Majesty-a svi specijalni. eto, to je ona dudica i frutek-kašica i mamica. neka djeca i neke seke dobe tek mrvice od te roditeljske ljubavi, pa njih i mala muška pusa i pažnja strašno fascinira, i postaje im nešto " čudesno ", a zatim vrlo brzo " fiksno ". to je ona vrsta cura kada se zalijepe i zabenave a ti kaniš raskinut vezu, spremne su na sve najgore sebi napraviti. dakle, tu zapravo nikad ljubav i nije mogla doprijeti. najprije je trebao lijek doprijeti ili psihijatar. i na kraju - od šlampi i kuja šašavih i plitkih nevjernih žena koje muškarce razmatraju kao mutavu služinčad pizde sam nekada očekivao da mi barem ono kaže " jesi, prva si mi ljubav (između ostalih) odnosno - " za tebe sam uvijek, ali uvijek spremna ", pa makar okolo " planirala " život i jeb sa još četvoricom, kak to obično ide kod naših " vrlih i pobožnih " curki, posebno iz onih jako pobožnih kuća. sa otvorenim duhovima i liberalkama ili kozmopolitski odgojenim konzervtivkama nikad nemaš te frke, sve govore otvoreno.