Činjenica da se anarhizam u svojem teorijskom razvoju već na početku odvojio od Proudhonovih ideja i preko Bakunjina ugradio u radnički pokret, nije očito ništa značila marksistima s početka 20. stoljeća.

To je vrlo važno radi zdravlja nacije podsjetiti se na slavne dane revolucije koja nam je donijela oslobođenje na čelu sa očeličenim marksistima/titoistima koji su završili tečaj humanističke škole druga Lenjina.

Nekim " MARKSISTIMA " u reformatorskom gnjezdu Sociajlisticke Radnicke Partije Hrvatske.

Ponajprije, sigurno " marksizam " nije nikoga ubio, to su učinili ljudi, koji su sebe zvali marksistima.

Marksistima priznaje da su imali nekoliko ključnih popularnih platformi koje su im osigurale pobjedu pa ih 13. rujna nabraja:

U svojim sjećanjima o dijalogu s marksistima kardinal Georges Cottier, teolog papinskoga doma, svjedoči da su intelektualci zakazali: »Nisu posebno briljirali svojim kritičkim mišljenjem...

Stalno je s marksistima polemizirao o opstojnosti Boga, pa navalio na filozofiju, a silno zaljubljiv, proučavao je, osim Pascala, cure.

Taj " novi " FARC nisu nikakvi revolucionari nego obicni kidnaperi, ubice i proizvađaci droga, i da ih neko naziva sa revolucionarima, marksistima i upuređuje sa velikom El Comandantejem to je sramota za ovog velikog coveka.... ove nove vođe FARCA samo pale na pare, in nista drugo prikaži cijeli komentar

Kada pak govorimo o Marxovu shvaćanju revolucije onda je upravo ovdje mjesto da se ukaže na jedan od bitnih, rekao bih presudnih momenata za razumijevanje kako njegove vlastite, tako i naše pozicije, ukoliko se pozivamo na Marxa i smatramo se marksistima.

Taj tip, lobist jedne propale ideologije koja se lažno prikazuje Isusovom sljednicom, nema nikakva moralna prava držati propovjedi ikome, pa niti marksistima... prikaži cijeli komentar

Osobito ohrabruje da su i među marksistima konačno u prvi plan došli nedogmatski i demokratski marksisti pa je i marksistički doprinos ovom novom socijalističkom pokretu, koji će nas, po mojoj procjeni, tek zapljusnuti, izuzetan.

Vidim da si odustao od izračuna 99923 99923 što biva 199846, a to opet biva 154 manje od 200000. Grebe se marksistima, agnosticima i ateistima za 154 kruške, pogotovo ako su katolici.

Na drugoj razini rečeno, za Jenkinsa ne postoji vrijednosno neutralna (objektivna) historijska metodologija, niz istraživačkih pravila koji bi vodio nekoj »istinitijoj« prošlosti tzv. empirijski »centar« marksistima i feministima je »desnica«, a iz hegelovske, diltheyevske, weberovske, strukturalističke, poststrukturalističke ili ine perspektive otvara se čitav niz drugih kombinacija.

Da zaključimo, Mjesec treba naseliti sa tajkunima, neolibralnim kapitalistima, marksistima, udbašima, kagebeovcima, febijajevcima, titoistima, tuđmanovcima, bandićevcima, teroristima, nadriliječnicima, gulikožama, teletabisima, žoharima i naravno Amerima koji imaju preko 180 kg tjelesne mase.

U časopisu Praxis, njegov je urednik Gajo Petrović, već u njegovu startu, sredinom šezdesetih, zapisao da su neortodoksnim marksistima draži oštroumni kritičari marksizma od neproduktivnih marksističkih papagaja.

Jos jedna groteska izlijeće iz hrvatske društvene jazbine, nakon, (da se ne spominje stoljeće sedmo), tek 1937. godinu, jednu od ovdašnjih pogrebnih rekvjuma nad posljednjim balkanskim marksistima, koji su završili svoju revolucionarnu misiju u sibirskom živom blatu, i doživotno anasteziranog velikog Krleze, kako bi neometano stupila na javnu scenu jedna sjena, poput današnjeg libijskog pijetla.

Ali dozvoljavam i sebi da vas, ukoliko vidim da stojite na mom osnovnom stajalištu, proglasim marksistima.

Kao i nekoć, kada se prvi javno suprotstavio tada moćnom Praxisu, odričući marksistima pravo na apsolutno tumačenje stvarnosti, tako se i danas buni protiv ideoloških ostataka toga nekadašnjeg jednoumlja.

Kakvo je Vaše iskustvo nakon tolikih godina dijaloga s marksistima?

Zar ste zaboravili kako je don Bakoviæ kršeæi sva crkvena pravila sudjelovao u posljednjoj izbornoj kampanji otvoreno (ali i primitivno desnièarski) pozivajuæi narod da glasa za HDZ jer je »sramno i tuðe davati svoj glas bivšim komunistima, ateistima, liberalima, marksistima i kojekakvim mutnim strankama jugoprovenijencije« (Božiæ, 1999.).

Nekritičkim marksistima (kakvih je bilo najviše), ali i njihovim religioznim protivnicima, odgovaralo je, naime, da se ta razlika ne vidi.

I to nekritičkim marksistima zato što su tako lakše zaposjedali sav teorijski prostor Marxova nauka, a njihovim religioznim protivnicima zato što im je neusporedivo lakše bilo napadati antiteizam, nego ateizam.

ima puno i mladih ljudi, a ima i starih koji nisu komunistički neradnici. ti ljudi hoće da rade i zarade i da budu dio europe, no marksistički ološ sve blokira i zaustavlja, marksistima je nepojmljivo da netko živi od svog rada, a ne od poličke milosti.

Na to smo često upozoravali na našim susretima o dijalogu s marksistima, na kojima sam upoznao i o.

Zbog njegova prinosa dijalogu između marksista i kršćana cijenili su ga i nekršćani, a temeljitim poznavanjem Marxove doktrine uživao je veliki ugled i među samim marksistima.

Dvadeset knjiga koje je Vereš napisao ili preveo te oko 500 bibliografskih jedinica - rasprava, članaka i polemika u domaćim i stranim časopisima i zbornicima pokazuju široko polje rada na kojem je ovaj Hrvat iz Bačke bio aktivan: od Aristotelove filozofije, filozofije sv. Alberta Velikog i sv. Tome Akvinskog, preko crkvenoga društvenog nauka i dijaloga s marksistima sve do pitanja nacionalnih manjina (bunjevačko pitanje u Bačkoj: Bunjevačko pitanje danas, Subotica: NIP Subotičke novine, 1997, 144 str.).

Danas je krupni kapital ušao u savez sa bivšim marksistima i ljevičarima.

Bilo je i onih u crkvenim krugovima koji su mu zamjerili tobožnje prijateljevanje s marksistima, kojima je - unatoč teškim progonima koje je pretrpio - sve oprostio i nastojao izgrađivati dijalog.

Kako Ivan Pernar, koji je prosvjede potakao i postao medijska zvijezda, usprkos mladosti ima jaku averziju prema svim " ljevičarima, socijalistima, komunistima, marksistima " (kao što sam npr. ja), ubrzo su ga okružili desničari.

U dominikanski red stupio je 1945. Bio je profesor filozofije na sveučilištu u Ženevi i Fribourgu u Švicarskoj, a autor je brojnih članaka i djela iz filozofije, teologije i etike, te o Marxu i Hegelu, a radio je i na dijalogu s marksistima.