Odlaskom u Brazil razvija interes za ideju globalizacije, gdje kupuje benzinsku crpku koju naziva Martin Bormann Tankstelle, od čega je nastala istoimena instalacija koja je njegova osobna verzija klišeja njemačke povijesti u kojoj ironizira turistički i postkolonijalistički ili neokolonijalistički diskurs.

U ožujku 1945. Martin Bormann posljednji je put posjetio svoju obitelj u njihovu domu u Obersalzbergu.

S dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine, Martin Bormann postao je zastupnik u Reichstagu, a između 1933. i 1941. godine radio je kao osobni tajnik Rudolfa Hessa.

Devetnaestogodišnjoj djevojci u oči je odmah upao Martin Bormann, član Nacističke stranke, od nje stariji devet godina.

Iako se nagađalo da je Bormann uspio iz bunkera pobjeći i skrasiti se u Južnoj Americi, 1972. godine pronađeni su njegovi ostaci, te je ustanovljeno da je još 2. svibnja 1945. u blizini bunkera Kancelarijata Martin Bormann počinio samoubojstvo.

No Martin Bormann nije ništa odgovarao, ništa nije znao.

Sudbina Martina Bormanna starijega ostala je u mraku kao i prije, a Martin Bormann morao je biti pušten.

U okolišu Maria Kirchtala i pod utjecajem patera Regensa Martin Bormann uskoro se odlučio za svećenički poziv.

Martin Bormann, uz pomoć pukovnika Juana Perona i njegove supruge Evite, učinio je najveću krađu u svjetskoj povijesti - prijenos milijardi dolara u zlatu, patentima, obveznicama, dionicama i umjetničkim radovima za sigurna utočišta širom svijeta, posebno u Argentini, Švicarskoj i Turskoj.

Martin Bormann Jr. postao je svećenik i misionar kako bi se iskupio za zločine koje je činio njegov otac.

Lokalne priče kažu da je tamo kratko živio i dr. Josef Mengele, prije odlaska u Buenos Aires, i smrti na plaži u Brazilu 1979. Također Martin Bormann, čija sudbina nikad nije razjašnjena, i Adolf Eichmann, kojeg su 1960. pronašli Mosadovi agenti.

Da, Martin Bormann bio je član Kongregacije Misionara Srca Isusova, kao što sam to i ja, ali je odavno napustio redovništvo i svećeničku službu, oženio se i sada izdaje knjige (morao bih se propitati o čemu).

Goebbels i Martin Bormann bili su kumovi.

Williams i Dunstan također su uvjereni da su Martin Bormann, poznat kao Smeđa Eminencija i čovjek koji je planirao Hitlerov bijeg uz pomoć pripadnika američke obavještajne službe - SS Gestapo načelnik Heinrich Muller i Hitlerov šurjak, SS general Hermann Fegelein također preživjeli rat.

Prije nego što je Martin Bormann napustio Austriju, uspostavio je kontakt s braćom i sestrama.

Lebertovi, između ostaloga, pišu: Mladi Martin Bormann u travnju 1946. još je živio pod lažnim imenom na usamljenom imanju Querleitnerhof iza lofererških stjenovitih brda.

Martin Bormann najpoznatiji je kao osobni Hitlerov tajnik.

Zamijenjeni su dvojnicima koje je izabrao Martin Bormann i njegov bliski suradnik SS general Heinrich " Gestapo " Mueller.

Vožnja do visine od 1.834 metara liftom traje 30 - ak sekundi, te nas dovodi do Kehlsteinhausa, objekta kojeg je dao izgraditi (kao i cijelu infrastrukturu) Martin Bormann kao poklon za 50. rođendan Adolfu Hitleru.

Martin Bormann se prije već bio s Hitlerom sklonio u berlinski bunker, ispod Kancelarijata Reicha, odakle je prema tvrdnjama jednog njegovog podređenog, supruzi navodno uputio brzojav " stravičnog sadržaja. " Iako nije precizirano što je u njemu pisalo, taj brzojav nikad nije predan Gerdi, iz čega je proizišla spekulacija da je, ugledajući se na Goebbelsove, Martin Bormann naredio supruzi da ubije djecu i počini samoubojstvo.

Williams tvrdi da je bio politički aktivan u pokušajima da opet izgradi nacističku Njemačku u progonstvu sve do 1952., kad ga je smjenila organizacija kojom je upravljao njegov zamjenik Martin Bormann.

Obred je bio kratak, a svjedoci na toj grotesknoj ceremoniji bili su Joseph Goebbels i Martin Bormann.

Spis je navodno napisao Martin Bormann, Hitlerov tajnik.

Tu je veliku ulogu odigrao i sam Martin Bormann, koji je u vrijeme Hessovog vladanja strankom bio njegov pomoćnik.

Martin Bormann je prije nego sto se pridruzio nacistima radio na farmi.

Ah, da Table Talk - mozda je interesantno, kako to da nigdje drugdje, (ni u Memoarima, ni Mein Kamfu, ni u govorima) nema ovakvog Hitlerovog stava, vec jedino tu gdje je izraziti anti-katolik Martin Bormann, bio supervizor biljezaka, koje su stenografski zapisivali Heim i Piker..

Martin Bormann je-napravi je istu stvar.