Odlaskom u Brazil razvija interes za ideju globalizacije, gdje kupuje benzinsku crpku koju naziva Martin Bormann Tankstelle, od čega je nastala istoimena instalacija koja je njegova osobna verzija klišeja njemačke povijesti u kojoj ironizira turistički i postkolonijalistički ili neokolonijalistički diskurs.

Kad je Eicke Bormann u dobi od četrnaest godina došla svojim posvojiteljima u Brunico, bila je teška djevojka.

S tom razlikom što je Bormann Gerdu vrijeđao pred svima, a njen otac majku nasamo.

Čak je posumnjao kako je sam Bormann znao za tajni Hessov plan, te je Martinu Bormannu trebalo dosta truda da uvjeri Fuhrera kako s planom " tog izdajnika " nije imao nikakve veze.

Gerda Bormann rodila se 23. kolovoza 1909. godine kao Gerda Buch u jednom mjestu na Bodemskom jezeru, gdje je njen otac služio u 114. pukovniji carske armije.

Elitnim nacističkim suprugama pripadala je i Gerda Bormann, žena istaknutog dužnosnika Trećega Reicha i osobnog Hitlerova tajnika Martina Ludwiga Bormanna, kojemu je rodila čak desetero djece.

Za razliku od, primjerice, Magde Goebbels ili Emmy Goering, koje su se nastojale aktivno izboriti za vodeći položaj u ženskoj nacističkog hijerarhiji, položaj Gerde Bormann više se mogao usporediti s onim " rasplodne kobile ", kako su je mnogi podrugljivo nazivali, nego supruge važnog nacističkog službenika.

U ožujku 1945. Martin Bormann posljednji je put posjetio svoju obitelj u njihovu domu u Obersalzbergu.

Propast nacističkog režima i gubitak rata bili su na pomolu, i Bormann je to dobro znao.

S dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine, Martin Bormann postao je zastupnik u Reichstagu, a između 1933. i 1941. godine radio je kao osobni tajnik Rudolfa Hessa.

Nakon Hessova odlaska, točnije bijega, Bormann postaje Hitlerov tajnik, čime je dosegnuo vrhunac svoje nacističke karijere.

Mada se Bormann prema njoj ispočetka odnosio s iznimnim poštovanjem, tihoj i plahoj Gerdi nije polazilo za rukom da je on " shvati ozbiljno ", pa je pomoć potražila od svog oca koji ga od tada počinje redovito pozivati u njihov dom.

U zbirci su zastupljeni strani autori 19. ili ranog 20. st. s djelima nasljeđenim iz drugih zbirki (Tuchtan) pri osnivanju muzeja (Bartolini, Bormann, Gray, Manna, Mignaco, Vespignani), premda mnogi autori ne predstavljaju posebno istaknuta imena niti pojave u smislu inovativnosti ili tehničke kakvoće.

Devetnaestogodišnjoj djevojci u oči je odmah upao Martin Bormann, član Nacističke stranke, od nje stariji devet godina.

Osim što je s njom u javnosti postupao grubo i s omalovažavanjem, Bormann se nije ustručavao pred suprugom flertovati s drugim ženama.

Iako se nagađalo da je Bormann uspio iz bunkera pobjeći i skrasiti se u Južnoj Americi, 1972. godine pronađeni su njegovi ostaci, te je ustanovljeno da je još 2. svibnja 1945. u blizini bunkera Kancelarijata Martin Bormann počinio samoubojstvo.

Rekao je da je Bormann izgledao poput mene, ali je bio malo mršaviji.

No Martin Bormann nije ništa odgovarao, ništa nije znao.

Sudbina Martina Bormanna starijega ostala je u mraku kao i prije, a Martin Bormann morao je biti pušten.

U okolišu Maria Kirchtala i pod utjecajem patera Regensa Martin Bormann uskoro se odlučio za svećenički poziv.

Martin Bormann, uz pomoć pukovnika Juana Perona i njegove supruge Evite, učinio je najveću krađu u svjetskoj povijesti - prijenos milijardi dolara u zlatu, patentima, obveznicama, dionicama i umjetničkim radovima za sigurna utočišta širom svijeta, posebno u Argentini, Švicarskoj i Turskoj.

Ubrzo nakon što je Hitler završio oporuku, Bormann je naredio Göringu da ubiju Göringa, njegovu suprugu i kćer, ukoliko bi Berlin pao.

Martin Bormann Jr. postao je svećenik i misionar kako bi se iskupio za zločine koje je činio njegov otac.

Osim intimnih dijelova koja se tiču njihova odnosa i braka, iz pisama je na vidjelo izišlo i to kako je Bormann svojoj supruzi prenosio i važne političke planove i zamisli.

Zahvaljujući tomu, Gerda Bormann, ta neprimjetna i tiha domaćica, bila je jedna od najinformiranijih osoba u Trećem Reichu.

Lokalne priče kažu da je tamo kratko živio i dr. Josef Mengele, prije odlaska u Buenos Aires, i smrti na plaži u Brazilu 1979. Također Martin Bormann, čija sudbina nikad nije razjašnjena, i Adolf Eichmann, kojeg su 1960. pronašli Mosadovi agenti.

Cats je ipak forumski Bormann i uza specijalnost su joj clanovi stranke na (forumskoj) vlasti....

Ruediger Bormann, rektor Sveučilišta u Bayreuthu, objavio je odluku u srijedu na konferenciji za novinare.

Da, Martin Bormann bio je član Kongregacije Misionara Srca Isusova, kao što sam to i ja, ali je odavno napustio redovništvo i svećeničku službu, oženio se i sada izdaje knjige (morao bih se propitati o čemu).

Goebbels i Martin Bormann bili su kumovi.