Bez obzira na delimičnu klišeiziranost rodnih uloga, čitalac se neće zbog toga dosađivati jer se tipične situacije ponavljaju u jednom veoma klasičnom i sporom narativu, koji je čitav posvećen putu koji Tanjino (i Martinovo) nezadovoljstvo treba da prođe od dubine duše do artikulacije kroz reči i delanje.