Znamenit je po kritici Hegelove filozofije idealizma i religije, a utjecao je na oblikovanje Marxovih i Engelsovih materijalističkih nazora.

Iako se slagao s većim dijelom Marxovih ekonomskih teorija, odbacivao je autoritarnu politiku i glavna podjela u Internacionali bila je ona između anarhista i marksista.

Ta teorija također sadrži tragove Hegelova učenja o pojmu. Ä ini se ipak da je taj dio Marxovih istraživanja najzanimljiviji i da je u njemu najoriginalniji.

Zanimljiv projekt kulturnog prevođenja bio bi ustanoviti premještanja Marxovih sablasti iz Istočne Evrope u Latinsku Ameriku, promotriti kako se kretanje ideologije, utemeljene na komunizmu, seli s jednog kontinenta na drugi i odrediti transformacije kulturnih formi koju ono poprima u tome procesu.

Taj je sustav spriječio prodor Marxovih, ali i drugih socijalističkih ideja u SAD i mnogim drugim državama, jer tu radnici više nisu bili jadni proleteri sa starim kačketima i pocijepanim odijelima, nego su to gospoda, mnogi i na radnom mjestu u urednim odijelima i čistim bijelim košuljama - što Maxs nije predvidio, jer je smatrao da je kapitalizam njegova doba dostigao vrhunac razvoja.

Ne treba čititi Marxa da bi se shvatilo da " oslobođenje radnika mora biti isključivo njihovo djelo " (moja slobodna interpretacija Marxovih misli).

I kad naši novinari počnu pisati neke svoje novine, bolje od Marxovih " Novih rajnskih novina ".

U toj se fazi svog rada posvećuje pojašnjavanju, razradi i obrani ključnih Marxovih teza po put onih o logici povijesnog razvoja, eksploataciji, neslobodi radnika u kapitalizmu i sl.

Postoji i evolucija političke misli, a što se mene tiče, komunizam je upravo ono što sam ranije napisao, a to s nekim od Marxovih ideja nema nikakve veze.

Jos vise boli cinjenica da se mnogi ne usude komentirati niti iznjeti svoje misljenje vec se iz udobnih marxovih fotelja rugaju svojoj pasivnosti.

Pomalo dosadna rasprava o izvoru maoizma (ili staljinizma) kruži oko tri glavne pozicije: 1) " tvrdi " anti-komunisti i " tvrdi " gerilci staljinizma smatraju da postoji direktna unutarnja logika koja vodi od Marxa do Lenjina i od Lenjina do Staljina (i nakon toga, od Staljina do Maoa); 2) " meki " kritičari tvrde kako je staljinistički preokret (ili lenjinistički koji mu je prethodio) jedna od historijskih mogućnosti već zacrtanih u Marxovu teorijskom zdanju moglo je biti posve suprotno, ali katastrofa staljinizma je već unaprijed upisana kao jedna od opcija unutar samog izvornog nauka; 3) naposljetku, oni koji brane čistoću " izvornog Marxovog nauka " naprosto odbacuju Staljina (ili još prije toga i lenjinizam) kao izvrtanje, izdaju, inzistirajući na radikalnom rezu između njih: Lenjin i Staljin su jednostavno " preoteli " Marxovu teoriju i iskoristili je u svrhe koje su potpuno drukčije od Marxovih ideja.

Treba se sjetiti Marxovih riječi kako će nestati kapitalizam.

No, u vezi s tim valja ipak naglasiti kako pojmom postvarenja nije dana nikakva puka konstatacija određenog postojećeg stanja, nego kao što se to dobro vidi iz Marxovih stavova upravo metodički zahtjev i putokaz da se razotkrivanjem fetiškoga karaktera robe prodre do same strukture ovog specifičnog, historijski određenog oblika predmetnosti, u kojoj se odnosi među ljudima nužno pojavljuju kao odnosi među stvarima, da se dakle iza stvari (predmeta, objekta), uoči društveni (ljudski) odnos.

Na koje si djelo tocno mislio kada si napisao odu komunizmu, jer ja nisam o komunizmu zakljucio nesto dobro iz procitanih Marxovih djela?

Ako još uvijek možemo naučiti puno iz Marxovih uvida, možemo naučiti čak i više iz neizbježnih grešaka čovjeka koji je bio ograničen dobom materijalne oskudice i tehnologije koja je jedva uključivala upotrebu električne energije.

Ali kapitalizam nije mirovao od Marxovih dana.

1864. osnovana je Prva internacionala, međunarodno radničko udruženje u kojem se prvih godina vodila oštra idejna borba između Marxovih, Proudhonovih i Bakuninovih pristalica.

Danas vjerojatno jedno od najkorisnijih štiva globalno, jer kad se sjetimo samo dva pojma krize i kapitalizma neizbježno je da se sjetimo teze iz Marxovih radova da kapitalistički sustav nužno treba krizu da bi se, laički rečeno doveo u red.

Citiram Marxa: Jer ovi ostatci, kako reče Hegel, od hoda povijesti nemilosrdno pregaženih nacija, ovi otpatci naroda (Völkerabfälle), uvijek će biti i ostati, sve do njihova potpuna istrebljenja ili odnarodnjenja, fanatični nositelji kontrarevolucije, pa je sama njihova opstojnost protest protiv velike povijesne revolucije (njemačko izdanje sabranih Marxovih dijela MEW 4/391, 6/176 i 6/172, citirano prema Klaus Motschmann Die Legende von der Entartung des Sozialismus durch Stalin u Deutsche Tagespost 18. 2. 1995.).

Pritom mislim na opsesivno traženje podudarnosti između Marxovih teorija i suvremenih društvenih pojava i pokreta i vjeru u povijesni determinizam kojeg je on preuzeo od Hegela (samo ga je obrnuo) i postavio ga u temelje svoje znanosti političke ekonomije.

Nikada u našoj povijesti ljudski se rad nije manje cijenio, ali ne radi ostataka Marxovih tragova, nego zbog izrazite dominacije divljačkog i beskrupuloznog shvaćanja u međuljudskim odnosima.

Ako po strani ostavimo utvaru težine čini mi se da je esej Scattered Speculations koristan upravo za ponovnu afirmaciju važnosti Marxovih spoznaja (ili teorijskih formulacija, ako vam se više sviđa) o izrabljivanju i višku vrijednosti za razumijevanje kulture i društva danas uključujući, ali ne ograničavajući se samo na diskurse književnih studija i interdisciplinarne teorije.

Steven Shaviro Esej Scattered Speculations Gayatri Spivak koristan je za ponovnu afirmaciju važnosti Marxovih spoznaja o izrabljivanju i višku vrijednosti za razumijevanje kulture i društva danas

Uz oratorstvo i veliki nagon da iz Rusije napravi radničku državu Marxovih snova, Lenjin uz suradnju ruskih Židova podiže Oktobarsku revoluciju 1917. godine pred kraj Prvoga svjetskog rata.

Nijedna se nije držala Marxovih zamisli.

Godine 1871. nakon što su Marx i Engels uspjeli staviti Generalni savjet Internacionale pod svoju kontrolu, održana je tajna konferencija Generalnog savjeta, većinom pohođena od strane Marxovih pristaša.

Naveo bih par detalja oko isključenja Bakunjina, kako bi se dobio detaljan uvid u naizgled zamršenu situaciju: 1) Kongres je sazvan, od strane Generalnog savjeta koji je tada pod kontrolom Marxa i Engelsa, u Hagu, blizu Londona, dakle, blizu Marxa i njegovih suradnika, a daleko od Bakunjina koji nije uspio doći i daleko od legalno zabranjenih sekcija Internacionale koje su bile anti-autoritarno nastrojene (Dolgoff 1971:47). 2) Također, kongres je pohodilo dosta Marxovih simpatizera koji nisu bili delegati nikakvih sastavnica Internacionale, a prema svjedočenju Guillaumea koristili su se lažnim akreditacijama kako bi pristupili kongresu (Dolgoff 1971:47). 3) Isključivanje Bakunjina iz Internacionale odigralo se zadnjih dana kongresa kada je već 1/3 delegata otišlo, i to s 27 delegata za isključivanje Bakunjina, 7 protiv, 8 suzdržanih (Dolgoff 1971:47).

Zbog retoričnosti teksta, vjerojatno će svima u oči upasti svojevrsna obrana staljinizma i maoizma koje će Eagleton promatrati kao nužnu posljedicu primjene Marxovih teorija u neadekvatnim povijesnim okolnostima.

U tom kontekstu ekonomska i socijalna analiza koje su srž Marxovih filozofskih i socioloških zapisa valjanije su, opravdanije i nužnije nego ikad.

Nezaposlenost je bila nula, a radnik zarađivao mnogo više negoli mu je bilo životno potrebno i postao bogat, zdravstveno i materijalno dobro osiguran usprkos svih Marxovih prognoza.