pliv masmedija, kulturne industrije, konzumerističkog društva preplavio je i Kvarner, od Trsata do Veprinca, tako da se naši noviji slikari uz diskretno ironijski ili pak ludički odmak od takove distopijske stvarnosti bave lasvegasiziranim, diznificiranim, venturijevsko baudrillardovskim svijetom proizvodnje i potrošnje dugog recesijskog ljeta 2012 usred globalnog tranzicijsko/turističkog sela čiji soundtrack čine uglavnom anglosaksonski i američki glazbeni pop (- Art) mixevi koji se prelijevaju preko konzumenata na plažama, u kafićima, poslovnim uredima, na jahtama i po svekolikom svemiru, u kojemu zajedno lebde/plivaju gole kupačice, kamile i astronauti, čas svedeni na dekorativni uzorak u dvije dimenzije, na kliše, znak, čas u slobodnijoj figuralnoj igri, praćenoj slikarskom skrivenom kamerom i ponekom rečenicom kao u stripovima, na posterima, na koricama modnih revija, u trailerima filmova na YouTube-u.