e, ipak sam otišla kao, vani, al sam se tako brže i vratila, malo smo imali prometnu, tako da sam ostala na 500 m od doma... fino tek krenuli, i ja sjednem, pus, pus, i frend krene lagano, i ja uzimam žvakicu iz torbe, i ponudim mu, i krenem se svezati... i prije veza uzviknem... Paziiii i bum tras zbrlj nismo stigli ni razmjeniti koju rečenicu... istumbali se, škoda, stara, izlupana, frend ok, ja ok... drugi ljudi... nova neka seat... nešto... izlupana... ljudi sve ok... malo natučeni... ma strašno... čekali muriju pun klinac, naravno, i onda oni dogibali, poslikali, ispitali, izdokumentirali... a najkomičniji su mi ovi prolaznici... koji komentiraju... a šta.. a ko je kriv... jesu svi dobro... a misle se sigurno nije.. zanimljivije je kad ima ozljeđenijh... crna kronika na licu mjesta... sutra za kavu u susjedstvu biti će tema... da dan brže prođe... sad sam doma, s masnicom na nožnom listu i oteklinom na koljenu... čisto prekokrasno, da bi čovjek riječ rekao... a nisam ni htjela ić vani... fino sam napisala u postu... neću i ipak otišla... javio se frend, izvuko me iz kuće, kao ajde... nismo bili 100 godina.. ajde šta ti je... i ajd ja nebudi lud... i vidiš... a ko zna zašto je to dobro...