ja ne virujen da je doticnoj sex s muzem urnebesan, prije bi zakljucila da je urnebesno los.ko to nakon urnebesnog sexa masta o drugime, osim ako za vrime sexa isto nije mastala o ovom bivsem.pismo je preglupo, ne znam zasto se osvrcem.imam bas jednu ovakvu susjedu koja je, doduse, mastu pretvorila u javu pa sad skakuce iz kreveta u krevet.a muz joj slijep pored oba oka.zato bi ovoj nefertiti (ne virujen da si lipa kad mislis da jesi) preporucila istu stvar, skakuci s jednoga na drugi klip, gasi svoju nimfomaniju.nek ti muz i dica budu predmet izvrgavanja ruglu.bitno da ti zadovoljis svoje apetite i tu smrdljivicu medju nogama.

dragoness preslatka fotkica: cerek: ja sam ZA da se zivotinja i dijete odgajaju skupa, dijete jaca imunitet tako.ja sam imala do pred 3 i pol mj psa, ali nas je nazalost napustio kad je mali imao mjesec i pol, tako da se nisu stigli ni upoznat, bio je premali: (a tako sam mastala o tome kako ce se jednog dana skupa igrat, druzit: (sad je mali vec veci i promatra sve okolo vjerujem da bi ga sa gustim promatrao...

I onda kad sam se najmanje nadala... desilo se ono o cemu sam samo mastala, u moj zivot si usetao ti polako i njezno, poput andjela...

trenutno imam dvadeset i pet godina... od uvjek sam mastala da kad budem starija:) tamo oko 45 - 50 - te godine da cu naci sebi nekog mladog decka s kojim ce mi biti ekstra... gejsa, ti to imas i vidis ima neko ko o tome razmislja da bi volio jednog dana imati... takvo je danas vrijeme, sve je dozvoljeno i muskarcima i zenama:) zato uzivaj i budi sretna... (beba 24.01.2008., 14:28:52)

Tehnicki gledano jos uvik nemam svekvu, al zivim s deckom vec 10 - ak mj., jedno vrime smo bili s njima, a sad smo na katu (sta nikakad nisam mogla ni zamislit, uvik sam mastala o tome da zivim bar sat vremena udaljena i od svojih i od muzevih).

ja... ja sam se promjenila.neke su se stvari poslozile, neke uopce nemaju smisla.zbog nekih mi je uzasno zao sta su se dogodile, ali je tako moralo bit.neke nemaju nikakvog smisla, neke me uzasno bole, a neke me neopisivo vesele... neke su tu samo da me bole... neke su tu samo da mi vrate osmijeh na lice... neke sam ljude izgubila, i ni najmanje mi nije zao zbog toga.pokazali su svoje pravo lice, i ni u koju ruku ne zasluzuju biti u mojoj blizini.i ne zasluzuju biti moji prijatelji.rade cu imati dva prijatelja, ali pravih, nego njih 15, na koje ne mogu racunati... mozda sam prekasno shvatila neke stvari... mozda je vec bilo prekasno.mozda je bolilo malo previse.vise nego sta je trebalo.i iz krivih razloga.nekih ljudi vise nema, niti ce ih ikada biti.neke vise ne smatram najboljim prijateljima, prijatelji su mi i dalje, i dalje su tu, ali nisu na onakvi kakvi bi trebali biti... i to boli... jer takve stvari nisam ocekivala.naravno, ostalo je ljudi koji su pokazali da su mi pravi prijatelji, da su uvijek tu... uvijek, uvijek, uvijek... i hvala im na tome... nisu bitna imena, nisu, ni najmanje... bitno je da sam ja barem mrvicu odrasla... barem malo... onako, tek toliko da mi neke stvari budu jasnije, da barem ponekad skinem te ruziste naocale i pogledam svijet realno i stvarno. nije uvijek lijep, ni ne mazi uvijek, ali da se slozit da bude lijepo i ugodno... da se slozit tako da se svako jutro budis s osmijehom i nadom u jos lijepsi dan, da svaku vecer ides na spavanje s osmijehom na licu i sa zahvalnoscu za predivan dan i zeljom da sljedeci bude jos bolji... sve se to moze... uz malo truda... radim... u jednoj maloj knjizari... i sto je najbolje od svega - to me veseli, stvarno me veseli... naravno, ne koliko me veseli rad s klincima, ali mi je iznenadujuce lijepo medu svim tim papirima, knjigama, sarenim olovkama i slicnim glupostima... pauziram godinu... to mi bas i ne izvlaci osmijeh na lice, ali ajde sad... necemo bit zahtjevni, rijesit cu ja to u 9. mjesecu... a onda fax... nadam se... pedagogija... treniram... capoeiru... ono o cemu sam oduvijek mastala... sad sam i dio toga... predivno mi je... sve... svaki dio toga, svaki element, pjesma, svaka nova stvar, svaka nova osoba koju upoznam... sve... cetiri dana na krku... jedna noc spavanja u autu... dvije uvalacenja u sator... pjevanje oko vatre... roda na trgu... zbunjeni pogledi turista... jedan patuljak... i jedno urlanje ujutro... medica... i pivo iz prtljaznika... i marchelo putem... i krada stolnjaka i krigli... i klub je tu... i uvijek ce biti.vjecni dio mene.moj pinky.

Vec duze vrijeme se nisam ovako osjecala.. no ipak sumnja je opet pronasla put do moga srca.. kao da zapravo nikada nije ni otisla.. sumnja u.. najvise zapravo sumnjam u sebe, u svoje sposobnosti, zapravo, u svoju sposobnost da volim sebe.. govorim sebi da sam vrijedna ljubavi da sam vrijedna primati sve sto mi zivot pruza, da zasluzujem zivjeti u izobilju.. (kao da se potajno nadam da ako budem tako mislila da ce izobilje napokon pokucati na moja vrata).. no kad razmislim zapravo mi nista ne fali.. imam sve sto mi treba.. uvijek imam nesto love u novcaniku.. i tako je stalno.. kad god mi treba odnekud se stvori.. a mnogi to ne mogu reci.. ali opet, nisam zadovoljna svojim zivotom.. radim, ali ne radim ono sto bi htjela.. ima toliko toga zapravo sto bi htjela.. moja velika ljubav je glazba, pjevanje, poezija (vec dugo nisam citala a bas ni pisala pjesme kako sam prije znala), knjige opcenito su moja ljubav ogromna.. moj sam je imati jednu ogromnu knjiznicu punu knjiga, novih, starih, svakakvih nekakvih lijepih:).. i cijeli dan bi sjedila i citala.. a kad bi mi dosadilo otisla bi glazbenu sobu gdje bih sjedila za klavirom i svira cijeli dan i pjevala.. a kad bi mi dosadilo otisla bi za radni stol i uzela pero i tintu i cijeli dan pisala pjesma, mastala, lebdila u oblacima.. i tako to.. a kad bi mi dosadilo otisla bi u hobi sobu i cijeli dan pravila nakit, nizala i brojala i razvrstavala perlice, smisljala nove ogrlice, nausnice.. a kad bi mi dosadilo.. otisla bi u zvjezdarnicu i promatrala zvijezde, racunala, nesto tamo kalkulirala, mozda uhvatila neki svemirski brod, ono.. mahnula mu i tako to:).. a kad bi mi dosadilo otisla bi u vrt pun cvijeca i drveca, ma u sumu.. i trcala puteljcima, plesala bosa po meko travi, slusala pjev ptica, pjevala s njima, grlila drvece, i onak, malo caskala s njima, kak si, sto ima, i tako to:).. hranila se tim predivnim mirisom.. namakala noge u potocicu.. ma joj meni.. ma ne bi mi bilo dosadno nikad.. nebi ni imala vremena mislit na hranu.. a kad smo kod toga tu su i rezije, mislim one osnovne stvari da imas sto jest, cime se grijat preko zime, za platit struju.. i onda se Marta vrati nazad na zemlju..

Znam da sam potajno mastala o tebi, o ovom sto sad dajes mi ti.... Znaj da moje srce nema granica, cak ni ovi valovi ni bura, nisu unistili nadu da postojis ti... I zato sad pozelim da sam vijetar i da se vinem visoko.. I onda odletim do tebe... doletim u tvoje misli kazem ti da te volim.... ti cutis, i posmatras me ali me nevidis jer ja sam vijetar...

@frk, kad se ti ne budes obazira na nase komentare, onda mozda i mi necemo na pisma.zbog cega san zlobna ako kazen sta mislin ja fala bogu neman njen problem, uredno svrsim svaki put s muzem.stoga ne mastam o drugima.zivcira me licemjerje doticne jer LAZE.sex s muzem joj je dosadan i monoton.da nije ne bi mastala o tudjoj batini.

ne mogu reci da znam odmah u startu ako osobu vidim prvi put, ali ako skicam duze vrijeme mogu izdvojiti stvari koje me privlace, ali to su fizicke stvar kao nacin na koji sjedi, na koji hoda, gleda i slicno jer ne pozanjem osobu pa se ni ne mogu zaljubiti u onaj karakterni dio... al ne i koje me odbijaju jer nedovoljno poznajem doticnog pa mi je tesko prosuditi. opcenito sticem misljenje o nekome prilikom prvog upoznavanja i prvog kontakta i jednom steceno misljenje jako rijetko mijenjam, pa mislim da mogu reci da otprilike znam da li mi se neko svida ili ne, no ne mogu znati hocu li se zaljubiti ili ne... mogu se zaljubiti u neke sitnice ali ne i u kompletnu osobu, ako razumijes sto zelim reci... jer to je i bilo pitanje. kad sam bila klinka, nije da i sad nisam al ipak sam starija, mastala sam o tome da lik mora biti ko od stijene odvaljen, jak i velik, ali kako sam starija neke druge stvari su mi vaznije... poput koliko se mogu pouzdat u nekog, koliko je pazljiv i koliko me cijeni... sad su mi upravo vazne stvari poput onih koje si navela: pogledi na zivot, buducnost, vjerovanja... no to ne znaci da se ne moze naci kompromis ili nesto slicno, svi smo razliciti i nitko ne zeli biti sa svojim klonom... o drugima ne zelim suditi, pa cak ni o najboljim prijateljicama jer ono sto je njihov izbor je samo njihov izbor i nije na meni da sudim a niti to zelim, mada se ja i one najcesce slozimo oko nekih krivih stvari ili pogresaka u vezama. vazno mi je kako se odnosi prema ljudima koje pozanjem jer to automatski govori puno o meni i tome koliko je meni stalo do tih ljudi...

.. bio si mi prva ljubav u zivotu.... sa tobom sam upoznala majcinstva ljepotu.... bili smo sretni.. nosila sam sina.... odjednom tvoje srce postalo je stina.... tukao si mene.. svog sina u meni.... odlazio krišom nekoj drugoj zeni.... a ja sam te cekala.. godinama prastala.... o izgubljenoj ljubavi u samoci mastala.... bilo je tu boljih i losijih dana.... al i oni dobri u sjeni su rana.... kad je na svijet dosla.. nasa kći Lana.... nada se budila.. bit ce sretnih dana.... al odnijele su nadu.. one prosle rane.... nisam imala snage.. mislit na sretne dane.... jedno jutro ustala sam.. najmilije uzela sam.... ni okrenula se nisam kada otisla sam.... znala sam da od ovog.. gore mi ne moze biti.... nisam vise mogla svoje osjecaje krriti.... nije vise jada moglo pod ovu masku stati.... nisu mi nista znacili prosli sretni sati.... nisam mogla glumiti tvoju sretnu zenu.... nisam mogla ni minute.. ni pod koju cijenu....

svasta recimo, ja sam o tome dosta mastala, kao jedna cura i jedan tip.. i onda svasta radimo a on se tu mota oko nas.. medutim nikad si to ne bi mogla ostvarit pa tako ni pijana ni nadrogirana ni nista... kao sta je jedna napisala, da sam ti cura, krv bi ti ispila na slamku: D

Mastala je o tome kako ce izgledati kad sve bude gotovo, u glavi slagala boje i uskladjuvala detalje...

Bilo je lijepo, meni posebno, jer sam bila upravo tamo gdje sam jako zeljela biti.. 18 godina sam mastala o tome da jos samo jednom odem upravo u taj gradic na moru, ali sanse su bile male, tj nikakve...

Moj Veliki, pisala sam ti o njemu... kako sam ga upoznala i kako me je strah da se ne zaljubim.... e pa... heh.... odavno nisam ovakvo nesto osjetila... vec dugo, dugo vremena je moje srce bilo mirno na tuđe poljubce i zagrljaje... ali on... huh... on u meni budi nesto novo... nesto neopisivo... kad me poljubi.... ja lebdim... kad me dotakne... imam osjecaj da cu poletit od srece.... ali... ima jedan problem... on ne zeli vezu sa mnom.... heh..... pa normalno da ne zeli vezu, nisam ja te srece da se takva osoba zeli vezat za mene.... a da samo znas kakva je on osoba..... prelijep... zgodan... ambiciozan, a tako skroman... smijesan... dobar.... jednostavno sve ono o cemu sam ja uvijek mastala.... i svaki put kad ga vidim srce mi zatitra.... osvojio me je.... i sad se uzasno bojim... on se meni svakim danom sve vise i vise sviđa... al rekao je da se ne zeli vezat.... i sad ne znam sta da uradim.... dali da nastavim s njim tu avanturu bez obzira na to da cu neopisivo patit kad to zavrsi ili da to odmah sad prekinem....

Toliko mi misli luta glavom... sve ono sto sam cekala i mastala s njim.. sad radi ona..

kao prvo ne sekiraj se jer se u jednom trenutku nesto desi i sve se poslozi u 2 dana o cemu si mastala recmo 2 mjeseca... nasi su majstori bili odlicni, jeftini sa preporukom, dok ih valjda hvaleci po forumu nisam urekla: mad:.

ljudi stalno prizeljkuju nedostizno.. kao ona tebe.. kad te dobila, nakon toliko godina, bio si objekt koji je htjela iscrpiti, emocionalno i fizicki, i nakon toga joj vise ne trebas.. jer je nakon vala strasti i kemije shvatila da ti nisi ono o čemu je mastala sve te godine, i to ti je, skupa s tim silnim godinama čekanja i osjecaja odbijanja " naplatila " hladnocom... ni ti nju ne volis, patis jer si izgubio curu koja ti je mozad bila godinama u neka vrsta rezerve, uvijek si znao da imas nju ako te cijeli svijet odbaci-psića koji te gleda kao idola.. mislim da ti je vise bed zbog toga nego sto si izgubio nju kao osobu.. nema tu puno ljubavi vec obostranog ega.. pravu ces prepoznati, bez brige, oko nje neces imati nedoumica, lazi, skrivanja sms-ova, i uskraćivanja sexa.. sretno

Ponekad bih jednostavno sjela na pod i mastala, mastala.

Kao tinejdzerka uvijek sam mastala da cu otici van, ali nisam mogla ni sanjati da cu dospjeti tako daleko, hehe..

Kazaljke se polako okrecu i sve je blize pola noci... 14.06.. datum mog rodjendana, 14.6 datum mog prvog koraka, iza mene su gasenja svijecica na torti, i slavljenja rodjendana u krugu obitelji... prije 17 godina dosla sam na ovaj svijet, da bi zivila, uzivala, zabavljala, bedirala, bila sretna, plakala, gradila prijateljstva, ostvarivala snove, mastala o nemogucem, usrecivala druge... jos 3 sata uzivat cu u svojoj 16 - toj godini, a onda dolazi 17.. inace moj sretan broj.. dolazi moja 17 - ta godina.. neki dan krenula sam u vrtic, zatim zavrsila osnovnu skolu i nasla se u srednjoj skoli... jos nemogu vjerovat da imam 17 godina, iako se po meni nebi nikad reklo:):)... iza mene su godine jednog predivnog zivota, koje se mojim stopama lagano nastavljaju, starija sam godinu dana... zelim zahvalit svim svojim prijateljima koji su uz mene, koji me podupiru, vole, pomazu, tjese.. Koji su uvijek uz mene kad ih zatrebam.. Jer bez njih zivot bi mi bio nezamisliv.

U nebo gleda, sklapa ruke i suze skriva sto nisi s njom dok letis s anđelima. ".. suza na dlanu.. 19:36 - Komentiraj (15) Print - On/Off 14.01.2010... nije nebo ovo sto vam nude, nije sunce od zlata i moci... kad bi mogli, prodali bi Boga, njima nitko ne moze pomoci..... ponekad, samo ponekad, ja uspijem, pa se nasmijem, od srca..... uvijek tako pocinje, polja cvatu tisina, san i Ona.... sanja davno sanjano, sto joj nije suđeno..... borba s vjetrenjacama vjecito traje... njezino more iz dana u dan postaje sve nemirnije, a oluja zivota udara o njezina vrata.... i sto sada?.. da stavi opet onu poznatu masku klauna na lice i svojim nestasicama zabavlja okolinu oko sebe?.. mozda i cijeli zivot to i samo jest... klaun koji mora svojim bojama prekriti svoje lice i bez obzira na bure zivota koje se zadese, lice klauna mora biti nacrtano nitima srece kako bi izmamilo osmijeh drugoga..... ili... mozda je tek samo jedna od ptica selica kojoj je suđeno da vjecito zivot zivi na dvije strane... da se vjecito bori za prezivljavanje i stalno strepi sta ce se zadesiti kada na vrata pokuca zima... tj. kada se na njezino srce zalome sve mane, koje kako kazu drugi, moras prebroditi jer zivot nije lak, a ti moras biti jak... jer svi ocekuju to od tebe.... da se dignes... obrises prasinu iza sebe, sakrijes suzu izdajicu koja hoce poteci niz lice, i krenes u neki novi svijet, neke nove pobjede.... al sta znaci sve pobjede i zlatne medalje, ako nemas s kime da ih dijelis?.. lagano sasvim lagano ja zastanem, pa se osvrnem oko sebe..... gleda na sat... sreca kasni.. opet, opet i opet.... kad jednom padnes kazu da ces pasti... opet, opet i opet.... i tada pozelis, samo zatvoriti oci kao nekada davno, kad je bilo sve do mora ravno..... vraca se u dane djetinjstva, dane kada je bila bezbrizna i kada je samo zivjela za svoje lutke.... ti dani, nestali su kao u snu.. s amo sto se osvrnula postala je odrasla, odgovorna za sebe i svoj zivot.... pocela je brinuti za tisucu i jednu stvar... jos nije bila svjesna svojih zadaca, a zivot je pred nju stavio brdo zadataka, koje svakako treba izvrsiti.... i tada se to događa na svakom kraju, pocinjemo razmisljati o pocetku..... kada smo dozvolili da se nas zivot promijeni u sekundi..... ali ponekad gradimo zidove oko sebe da vidimo kome je dovoljno stalo da ih srusi..... nismo svjesni da tada mozda prepustamo izvrsne prilike i da sreca odlazi.. opet, opet i opet.... tada se kao u snu pozelimo vratiti na prethodne dane.. ali zaboravljamo da zivot ne mozemo usporediti s knjigom, gdje se mozemo vratiti na prethodne stranice.... zivot nije lak i moras biti jak, da prebrodis sve mane, koje se jedna na drugu zalome - opet kazu..... ali zaboravljaju da ponekad snage izmaknu.. da nitko nije toliko izdrzljiv da ne osjeti umor i nemoc..... zaboravljaju da je tesko stici do vrha, kada si vec vise puta pao na dno..... naivno sam mastala o sreci... sad je vrijeme da pronađem sebe.... suza na dlanu.. 21:29 - Komentiraj (19) Print - On/Off Arhiva > > Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada

U vrijeme kad su svi moji bili opsjednuti ljubljenjem, neki čak i seksom (kraj osnovne škole), ja sam se povremeno bavila njihovim problemima, a ostatak vremena sam mastala o setnji, plesu, kinu, igračkama.

S njim sam prozivjela bajku o kojoj sam mastala jos kao djevojcica, no uvijek mi se cinilo da je nemoguca.

Mastala sam o ovim nocima, mastala o ovim danima, mastala o ovim trenutcima, koliko god se cinili zabranjenima, ali, sretna sam sto si tu u nocima poput ovih, sretna sam sto si tu, uz mene, ti, onaj covjek kojeg moje srce nikada nece pustiti da ode od mene

Mastala sam da cu i ja biti u gledalistu ali zbog artritisa i nekih drugih nepodopstina sto su okupirale moj lokomotorni sustav (citaj - koljeno, stopala etc.) ostajem pred TV ekranom.

Ipak, kad sam mastala o tebi.

Da me nisu nagovorili sve bi sad bilo normalno, mastala bi o njemu, ne bi se bojala da cu ga sresti na svakom uglu, ne bi se nadala da ce se javiti.Jedan pogled sve zakomplicira

- Boze, koliko sam dugo mastala o ovom danu.Koliko sam samo puta drkala u WC, zamisljajuci te da mi ovo radis.Ali, ovome se zaista nisam nadala, ovo je premasilo sva moja ocekivanja, fantastican si, volim te

Valerie: zato mi i ime znas? sssmktkt: da, zato i znam da me mozes prihvatiti, mastala si o strancu, zar ne?