2006.02.04. javljam vam se iz jednog yangshuoovskog puba imena BUFFALO, australsko-spanjolsko-novozelandsko-englesko-kineskog vlasnika, sto je ovdje skroz uobicajeno. pitam se u kakvo li ce stvorenje izrasti njegov sin koji je tek navrsio jednu godinu, a bez problema se popenje na stol za stolni nogomet i masuci rukama saplasti medju malim plasticnim fudbalerima. obucen je u kinesko svemirsko dijecje odijelo, sto bi na nasem bilo hrpa benkica, tutica i majicica nevjerojatnih dezena, nedostiznih cak i najludjim ekstrapuknutim njemacko-poljskim dizajnerima. mali je totalno zaje.. an jer hoda savrseno stabilno, ekvilibrira na rubu stola suprotno svim fizikalnim zakonima i piagetovim stadijima psihomotornog razvoja. vjerojatno nije cuo za njih, a bogme ni progovorio. mislim da se odbija glasati ijednim od pedeset i tri jezika kojima ga tofaju. i takva je nova kineska generacija..... i jos jedna nova godina. znate one feste s kineskim zmajevima, lavovima i ostalim bestijama po ulicama, hrpa ozarenih ljudi u crvenom i zelenom i zutom, raskvaseni kineski znakovi od prolivene rizine rakije, narodno slavlje.. i vatrometa je bilo i jos ga ima, ne prestaju s tim. kazu da ce ovaj kaos trajati jos jedno dva tjedna. svi se okupe na rijeci naoruzani do zuba i ispaljuju te stvarcice u rijeku, u nebo, u noc.. ima nesto u tom rasprskavanju, buci. receno mi je da je to samo izraz srece, people are happy, aha, dobro, no cini se da ima tu jos necega, rastjeruju zloduhe mozda, i ne bih se cudila da naidjem na kojeg negdje duboko u brdima... i tako danonocno cijeli grad odzvanja, muzika tresti iz svake izbe, gdje se slobodan kineski narod okuplja uz svoje najmilije...