Dorčak i put u školu ni Željko ni Marijan nisu bili raspoloženi da bi pričali nije im bila ni Borka na pameti a put do škole se odužio kao Matino ime i nikako mu nije bilo kraja.

Ratni dopisnici Vittorio Dell Uva iz napuljskog lista " Matino ", Ezio Pasero iz rimskog " Messaggera ", Toni Fontana iz lista " Unita ", Lorenzo Bianchi iz bolonjskog lista " Resto del Carlino ", Luciano Gulli iz lista " Giornale ", Francesco Battistini iz lista " Corriere della Sera " i Leonardo Maisano iz lista " Sole 24 ore " nalazili su se u istom vozilu s televizijskom ekipom TV postaje " Italia uno ", tvrtke Mediaset, premijera Silvija Berlusconija, kada su, čini se, upali u ruke iračkih ratnika.

Bilo je, dakako, moguće Matino sviranje na tamburici predstaviti samo kao prizornu glazbu, ali činjenica da se redatelj odlučio zamoliti i Sinišu Leopolda za pomoć, dakle povećati količinu tamburica u filmu, već predstavlja potez redateljske brige za filmsku glazbu, koja treba biti usko povezana s pričom.

S jedne strane, na taj se način Matino sviranje posve prirodno uklopilo u ostalu glazbenu okolinu, a s druge je strane isprepletanje prizorne i neprizorne tamburaške glazbe omogućilo zvučno definiranje mjesta radnje selo.

Idemo prema centru, Nikola veli da mu Matino gunđanje ide na živce.

Nasuprot krevetu sjedi Marija i svaki čas pogledava u Matino lice.

Matino mišljenje dijele i njegovi susjedi Jozo Rašić, Zvonko Kukavica i mnogi drugi koji su mu pomogli u sadnji novog vinograda. Pouzdano znamo da su još neki naši susjedi zasadili nekoliko tisuća novih čokota.

Malo da nije i kuća i Matino gospodarstvo izgorjelo.

Kuloari kažu kako više nije mogla trpjeti Matino očijukanje s drugima.

Za, kako je to na promidžbenom materijalu navedeno, audio-vizualni užitak publike, pobrinuli su se: Dragan Ribarević u ulozi Mađioničara, Marija Ivanković kao Helena, Lovrenco Laušić u ulozi Milovana Mačka, Marino Srzić kao Romeo Lisac, Marija Brbić kao Višnja, Tonči Lalić kao Che, Katica Šegota u ulozi novinarke, Matino Antunović koji je igrao fra Jozu i kolpoltera, Ivona Ćirak u ulozi pročelnice, Mila Vekić kao Mala iz općine i Maja, Mira Roso kao Ana, Marina Srzić kao Ivana, Dino Beroš i Saša Vujčić u ulozi redara te Mladen Ći-rak u ulozi ribara Marinka.

Slaba svjetlost mirna plamena padala je na blijedo lice Matino i na bijele rupce, kojima bijaše povezana glava.

Svojim znanjem, zanimanjem i veličinom, svakako i zaslugama i vrijednošću, Matino ime može stati ponosno na pročelju prve škole u Imotskome.

Suvremenici su dužni nastaviti i svršiti Matino djelo.

Ožalošćeni: suprug Anđelko-Zele, kćeri Jasminka i Tihana, sin Josko, sestra Vica s obitelji, zetovi Veseljko i Duško, nevjesta Katarina, djeverovi Joze i Ante s obitelji (odsutni), unučad Anđela, Andrea, Joze, Tanja, Darija i Ana, praunuk Matino i ostala rodbina Počivala u miru Božjem.

Ljudi, virovali vi meni ili ne virovali, u našoj je maali bilo desetak magarenja, ali nijedno osim moga nije imalo ime, nego se govorilo: Jurišića magare, Matino magare, Vicanušino, Stapinovića

mate@ nije bitno tvoje pisanje, kakvo je takvo je, zato su vitezovi krv prolivali da bi imali ovo šta imamo, između ostaloga i pravo da mislimo drugačije.... bitno je da Mati Vukorepi, rodijaku, braji, susidu i legendi Planjana i cile Zagore sigurno nebi bilo drago da čuje da u njegovo ime piše svakakve piz.darije.... a to da mu je od svih političara tito najdraži nije tajna, a zašto je to tako o tome nebi, sigurno nije zbog toga šta je u Matino selo doveja asfalt, vodu, struju telefon i kakvi pogonić napravija da ima Mate di radit..... drag mu je tito možda zato jer su ovi ostali čak i gori od tita (koliko god to zvučalo nemoguće)

To je kupalište vodio čika Mata Marković, pa se i govorilo Matino kupalište, dio je teksta prof. Zvonimira Toldija u knjizi 101 brodska priča koji potvrđuje da su se Brođani oduvijek kupali na Savi, te da je i prije tri stoljeća kupalište bilo uređeno i nudilo i rekreativne sadržaje i okrjepu.

Od njegova pamćenja prolazila je slika za slikom pred njegovim očima, nijedna vedra, nijedna vesela, sve mutne i mrke, a iz svake je virilo Matino lice, one ukočene oči ona kletva pred smrt.

Čak su nam putem plovidbe djeca trstike pjevala lokalbe pismice, al bome i solele matino i Shalom alee za eventualne Židove, šta isto nije baš pridonijelo slici netaknute i zaboravljene civilizacije i iskonskog života, al aj dobro

U subOtu ujutrO kupi se ekipa (ja sam malO zakasnila:)): Pepz, Anja, Tinko, Ojdana, Goga, Mare, Glorija, Tinko, Tuna, Čulav, Šarić, Bilić, Josipa, Vlasta, MatinO...

Naravno da su ti silni samoubilački i nesretni slučajevi ostavili posljedice na Matino samopouzdanje, no on to nije ničim pokazivao, odnosno on to nije htio pokazivati, pogotovo pred kolegama koji su ga potiho iza leđa nazivali Crni Mate a on je ipak za nadimak znao.

Jedina Marija pogledala bi katkada radoznalo i nemirno, no njene rumene usne svele bi se opet u dražestan smiješak, čim bi joj oči o Matino lice zapele.

Prepoznato je i priznato tiho, sustavno i neumorno nastojanje, posebno don Matino, da bi u ljudska srca i savjesti svih dobronamjernih ljudi toga grada usađivao moralne zasade i vrednote evanđelja i naše kršćanske baštine te ljubav prema Domovini.

Matino srce rastapa se od miline, sva čuvstva njegove duše zrcale mu se u dubokim očima, što miluju milovidno Marijino lice trajnim pogledima.

To je Matino s kraja knjige ZSENA O CSOVIKA CSINI BUDALU - primir imotsko-bekijskoga govora.

Oni su u velikoj većini slučajeva kontaktirali " gostujuće ekipe i u tom kontaktu dijelili novac u gotovini kojim su podmazivali " suradnike, opisuje državni odvjetnik Roberto Di Matino.

Dakle, u sveukupni broj podrazumijevamo ne samo Matino pjevanje, nego i uvod kojeg napravi njegov kum Marko, ali i prateće vokale koji u pravilu iza svakog Matinog stiha isti ponove.: D

Djevojka, gledajuć u blijedo i lijepo Matino lice, bješe čula samo nekoliko majčinih riječi.

U početnim je fazama Matino stvaralaštvo pretežno tonske tonske modulacije, dok su mu danas slike ispunjene čistom bojom.Iako prekomponiranog kolorizma, te slike u sebi nose naboj realnog mjesta, kao posljedicu brzog stvaranja i ograničenog vremena nastajanja., bez pretjeranog osvrtanja i kolebanja. U prirodi, zaklonjen od sunca sjenom stabla ili obodom šešira, slikar se ne bori samo s formatom.Mikroklima pozicije: miris i zvuk, vrelina podneva, vjetar, hladnoća ili kukci, sve je to nezamislivo daleko u lagodnoj udobnosti atelijera.To je ono što se u slučaju Mate Gerecija provlači kao nevidljiva potka slike, u utisku, žutoj ili sivoj boji neba, u štihu koji naslikano poprimi kad prizor prostruji percepcijom slikara na vršak kista.

A ipak, tu je prije svega, osjetljivo i samo Matino oko i ruka koja sabire doživljaje u prepoznatljive kompozicije ovog autora.