Frankfurt Schirn Kunsthalle iz Frankfurta postavit će od 20. prosinca dio opusa Henrija Matissea, njegove radove u papiru.

Učitelji su mu bili slikari, poput impresionista, od Degasa, preko Matissea do Edwarda Hoppera.

Bio sam zbunjen jer je svim umjetnicima, od Michelangela i Leonarda do Matissea i Picassa, linija bila nezaobilazan likovni element, koji je nosio konstrukciju.

Živi u stanu na Petoj aveniji u New Yorku u kojem vise slike Picassa, Matissea, Rouaulta i Soutina, a nekad su mu susjedi bili glumci Greta Garbo i Rex Harrison.

Nakon« mračnog romantizma », Muzej Orsay otvara izložbu radova iz kolekcije Marlene i Spencera Haysa - cijele riznice umjetničkih radova, u kojoj se čuvaju radovi od Odilona Redona i Fantin-Latoura do Deraina, Matissea i Modiglianija.

Naveo je i Henrija Matissea koji kaže da u određenom stvaralačkom trenutku primjećuje kako nije više on na djelu, nego je riječ o objavi, gdje mu jedino preostaje predati joj se.

Tako Mandeljštam u nastavku spomenutog teksta piše, ' Ali nisam zavolio Matissea, bogataškog slikara.

Kako je Pariz u to vrijeme bio ono što je New York danas - središte kulturnog i umjetničkog života - i kako se trendovi šire brzinom munje (prisjetimo se kako Malcolm Gladwell u ' Točki preokreta ' opisuje fenomen cipela Hush Puppies), čitava plejada umjetnika, od Hemingwaya, Picassa i Oscara Wildea sve do Van Gogha, Bretona i Matissea, u slične je notese navodno u ono doba skicirala svoje impresije i ideje.

Primjer koji potkrepljuje ovakvu tvrdnju nalazimo kod genijalnog ruskog pjesnika Osipa Mandeljštama koji piše lirske meditacije nakon šetnje po galeriji gdje gleda Cézannea, Van Gogha, Matissea i Picassa.

Od 3. lipnja do 4. studenog bit će prikazani stripovi i platna posvećeni popularnoj kulturi, kao i nepoznate varijacije na remek-djela Matissea, Moneta i Picassa.

Radi se o jednoj od najomiljenijih gradskih atrakcija, gdje možete provesti vrijeme uživajući u zbirci od 60 000 radova (Pollocka, Warhola, Rodina, Matissea).

Tijekom sedam mjeseci u njemačkom glavnom gradu može se vidjeti više od 200 remek-djela iz legendarnog newyorškog Muzeja suvremene umjetnosti (MoMA) - moderne ikone od Van Gogha i Cézannea preko Matissea i Picassa pa do Edwarda Hoppera, Jaspera Johnsa i Gerharda Richtera.

Moćnoj umjetničkoj strani New Yorka posvetili smo cijeli dan jer je u jednako poznatom Metropolitanu postavljena fenomenalna izložba Matissea.

Dužnosnici muzeja Chacara do Ceu u središtu grada izjavili su da su meà u ukradenim slikama Picassov " Ples ", " Marina " Claudea Moneta, " Luksemburški vrt " Henrija Matissea te " Dva balkona " Salvadora Dalija. (Veà ernji list) opširnije...

slikarstvo: kako onda tumačiš npr. van Gogha, Muncha ili Matissea kao vrhunske slikare? da ne spominjemo Picassa. meni, recimo, njegove slike same po sebi nisu lijepe. mogu ih cijeniti kao umjetnost kad znam što stoji iza tih " crtarija ", ali ne bih htio da mi vise u dnevnom boravku. s druge strane, kad god vidim neke van Goghove slike, ja se " naježim od ljepote ", tj. od estetskog užitka, iako one objektivno nisu ništa posebno, niti crtački, niti kompozicijski. kako to tumačiš?

Tom nereferentnošću postaje blizak kolorističkom načinu slikanja na kojemu je počivao i fovizam Deraina, Vlamincka ili Matissea.

Djela Rembrandta, Da Vincija, Michelangela, Vermeera, Matissea, Van Gogha i drugih velikana nacisti su trpali posvuda od devetnaeststoljetnog dvorca Neuschwanstein do rudnika Altaussee u Austriji.

Nasuprot tome, u gotovo skučenu prostoru (s obzirom na broj posjetilaca) bolje (ili barem donekle ravnopravo s djelima slikarstva) postavljene su skulpture Matissea, Picassa, Boccionija, kao i sjajna djela Constantina Brancusija: Gospođica Pogany, Beskonačni stup i Ptica u prostoru.

Ujedno, riječima Nade Beroš, on je ' kratki pregled povijesti moderne umjetnosti, od Matissea i Kleea, ruske avangarde i konstruktivizma, preko slikarstva obojenog polja i pop-arta sve do tada aktualne nove slike u osamdesetim godinama '.

Muzej Mattisea u francuskom gradu Le Cateau - Cambrésis (The Musée départemental Matisse), otvorio je novu izložbu radova francuskog umjetnika fovista, no ovoga puta nećete vidjeti ni jedno poznato platno, niti slike koje pripadaju klasičnom načinu rada Henrija Matissea.

Među najimpresivnijim radovima Matissea je platno« Vino »iz 1953.

Pročitao sam i njegovu knjigu Fake u kojoj je rekonstruirao izvanrednu karijeru Elmyra de Horyja, čovjeka koji je galerijama širom svijeta prodao lažne slike Picassa, Modiglianija i Matissea, a koja je nadahnula i Orsona Wellesa za film F for Fake.

Zagledan u velike europske, posebno francuske uzore, naš umjetnik nije mogao ne zamijetiti kako su se brojni od milih mu vještaka kista jednako smjelo odavali trodimenzionalnim kušnjama: od Degasa do Matissea, od Deraina do Picassa.

Osnovna polazišta svog slikarskog izraza Iva nalazi u slikarstvu ludičke provenijence prizivajući iskustva Joana Miróa, Paula Kleea ili Henri Matissea što jasno govori o njezinoj opredjeljenosti fovističkom kolorizmu i slobodi građenja kompozicije, odnosno nesputanom i neopterećenom umjetničkom izrazu karakterističnom za mladu osobu punu životne energije.

A budući da se ovaj tekst vlastitom nejasnom logikom pretvorio u anti-matisovski traktat, red je da to dovedemo do vrhunca i zaključimo usporedbom Matissea i Vermeera, a kako je donosi Salvador Dali, taj veliki poklonik Vermeera ali i ultraretrogradnog trash slikara Meissoniera:

Premda na svojoj stranici dozvoljava besplatno preuzimanje svojih radova u visokoj rezoluciji, na pitanja fanova o tome ima li smisla da velike aukcijske kuće prodaju street art, odgovara bahato citirajući Matissea:

Svakako, proporcije nisu važne za Chagalla, geometrija nije važna za Matissea, kompozicija nije važna za Pollocka.

Surađivao je u Parizu s velikim kolekcionarom Ambroise Vollardom, a kad je ovaj poginuo u prometnoj nesreći Šlomoviću su ostala djela André Deraina, Henrija Matissea, Paula Cézannea i Pabla Picassa.

Među slavnim autorima i njihovim djelima posebnu pozornost privlače vrijedna djela Picassa i Matissea.

Radovi će biti izloženi uz moderne radove Moorea, Mondiana i Matissea, kako bi se što bolje ilustrirala čovjekova vječna želja da kroz umjetnost izrazi ono što osjeća i vidi.