Od poznatijih nogometnih imena, u klubu imaju četiri brazilca, Silveira Mauricia (došao iz Fluminensea), Warkena Adilsona (došao iz Gremia), Henrique Ewerthona i Rodriga Tiuija, zatim su ti i Bugarin Georgiev, Kamerunac Essame, Mguni iz Zimbabvea.

Predviđena cijena izgradnje nikako ne bi smjela prelaziti iznos od 1000 eura po četvornom metru bez PDV-a, izjavio je Nefat te istaknuo kako je viđenje njega i kolege Mauricia Licula da se tim prijedlogom samo nastavlja već započeti niz javnih investicija Grada Pule s prenapuhanim cijenama. To za sobom povlači sve veću zaduženost Grada, naglasio je.

Još se nije slegla prašina zbog sudačke odluke u borbi između Lyota Machide i Mauricia " Shoguna " Rue, gdje je po mnogima nezasluženo pobijedio Machida.

Zaprimljene su dvije, one Mauricia Licula i Irenka Srdoča te su oni time postali i službeni kandidati Ladonje na predizborima 2013. godine.

Ova dva nosača zvuka i jedan DVD su ponajprije dokumenti vremena izdanih u povodu proslave 75. rođendana židovsko-rusko-njemačkog skladatelja (kako se sada navodi u novim biografijama) Mauricia Kagela.

Dana White je nedavno izjavio kako ga gotovo svako jutro dočeka neka loša vijest, a tako je bilo i ovih dana kada je saznao da se Thiago Silva ozlijedio na pripremama za borbu protiv Mauricia " Shoguna " Rue koja je bila na rasporedu za UFC-ov debi u Calgaryu.

Uokvirene scenom u sceni Mauricia Ferlina, uzdignutim, mekanim prostorom tapisona toplih boja koji kombinacijom ploha podsjeća na rabuzinovske oranice (uz nježnu žutu i lavanda ljubičastu dominira crljenica) plesačice izvode neki samo njima znan ritual.

Pojas prvaka je osvojio od Mauricia Rue u ožujku ove godine.

no, kako je tekla naša priča s plakatima? na shimpoo pimpoo kompletan artwork preuzeli su greiner i kropilak (slavni zagrebački multimedijaši osamdesetih im je polje djelovanja bilo u dijapazonu od dizajna, stripa sve do prozaistike. poznati po suradnji i s jednim od najvećih strip velikana danijelom žeželjem), od naslovnice kazete (tada još nije bilo cd-a, a ploče su umrle) preko dizajna pr-a, sve do plakata koje nikad nisu napravili. naime, njima je bilo milije da napravimo šablonu imena banda i preko nje posprejamo što je više moguće pročelja po našoj purgeriji. akcije su podrazumijevale okrilje mraka i gluha doba noći, naravski;) kasnije, na dernjavi i fred astaireu artwork preuzimaju bruketa i žinić (brijemo na muške parove, još niste skužili, he he), naglašavam bruketa i žinić glavama i bradama (dobro, bruketi nije rasla brada), a ne njihova danas nadaleko cijenjena manufaktura sa desecima zaposlenih. za dernjavu se baš i ne sjećam plakata, a za fred smo imali jumboe na kojima se ja iritantno kreveljim, a ostali izgledaju ko skupina gay voajera. jebiga, to se tražilo. tad. na bogu smo zahaltali mauricia ferlina, prvenstveno za spotove, no on je nominalno dizajner, vrhunski dizajner i radio je s nama i omot ploče, karte za koncerte, prve službene majice, sve do plakata. konekšn se produžio i na drveće i rijeke i na dokument, sve dok mauru nije dopizdilo. na pjesmama za gladijatore pronalazimo jednog mladog, genijalnog i fantastično lijenog momka tomislava turkovića koji radi kompletno oblikovanje i tadašnje verzije sajta, naslovnjaka albuma, loga, amblema, sve do plakata. moram naglasiti da tu prvi put uvodim yayu bez čijih crteža i platformi tom ne bi bio toliko uspješan. mada, ponavljam, to je božjim prstom dotaknut lik kad odraste (a nadam se da u međuvremenu možda i je) bit će jebena faca. (upravo iznad ovog teksta blješti banner za pipschipsvideoclips.com koji je corpus delicti navedene suradnje) u međufazama, za neke off stvari ili tamo gdje mi se ne bi dalo navlačiti turkovića počeo sam intenzivnije raditi s kućnim prijateljem i dizajnerom vladimirom šagadinom, s kojim smo prvenstveno yaya, pa i ja napravili cijeli niz tour plakata, plakata za velike zagrebačke gigove, band majice, omote promo singlova, a bogme i ovih dana moramo dovršiti buljuk vrlo bitnih vizuala (o čemu ne bih ovom prilikom) u svemu tome, svo vrijeme nedostajao je onaj opći, univerzalni plakat. plakat neovisan o albumu, projektu, nekoj aktualnoj bendovskoj akciji i prilici. (često se desi da prođe 3 i više godina između naših ploča, plakati se potroše i brojem i ideologijom. pa mi je u nedostatku plakata fakat teško naštancavati već postojeći jer sam intimno izašao iz te faze, a i koga osim mene, iskreno, boli kurac) neki koji uvijek možeš uvaliti i reć to smo mi. plakat koji govori koliko god se mijenjali, radili iz faze u fazu sasvim oprečne stvari, eto, to smo ipak kad se sve zbroji i oduzme mi, pipsi. jedan od frajera s kojima nikad nismo surađivali, a kod mene zaista izaziva rešpekt je sigurno igor hofbauer. tip kojeg godinama nisam zvao, šapnut ću vam to da nitko ne čuje, jer sam imao tremu. jebiga, njega respektira i moja žena koja ne jebe nikoga. najbolji crtač generacije. lik kojeg poštuju. kopiraju. parafraziraju. gospodin koji godinama utječe na moj grad. igor hofbauer je devedesetih, za vrijeme vladavine kluba močvara svojim plakatima naprosto mijenjao lice zagreba. bitno utjecao na pročelja, na gradski duh. (oh, on zaista mrzi da ga se gleda kao dizajnera močvare, ali, hof, ovdje se iznose notorne činjenice) reklo bi se, zapišao se po zidovima metropole. često nisam imao pojma, nit sam iz auta hvatajući zeleno mogao skužiti koji je bend u močvari, koje događanje dapače, ja nažalost više nisam generacija močvare, nikad tamo nismo ni svirali (što mi je jako žao. ne bi nikad ni imali veze s tim klubom da nismo baš tamo iznajmili prostor za snimanje spota za zdenku i vanzemaljce. to se na spotu, naravno, uopće ne kuži. prostor ko prostor.) nije bitno uvijek sam ispred i iza svega skužio hofa i bio mu zahvalan na tome što svojim radovima razjebava monotoni zagrebački asfaltni feng-shui. hofov rukopis je toliko drugačiji, jak, influentan da na svakog prolaznika, volio on to ili ne, znao za band/klub ili ne, djeluje ko 13 frame u sličici. onaj frame kojim majstori manipuliraju našom sviješću

Geronimova najveća snaga je tehnika boksa, a dokaz tome je želja popularnoga Machide da mu upravo on bude sparing partner kod pripreme za borbu protiv Mauricia Shoguna Rue.

Najveći zaokret u dokazivanju krivnje dogodio se kod Mauricia Stipčevića gdje je njegov branitelj Milan Petričić uspio dokazati nevinost svog branjenika.

Pobjedu je odnio Slovenac Andraž Hribar, inače trenutno vodeći u ukupnom poretku Alpe Adria Trekking Cup-a ispred Mauricia Križmanića iz pazinskih Trickera.

Osim nagrada, dodjeljena su i posebna priznanja za radove Peak on Peak autora Anne Neimark i Andrewa Attwooda iz SAD-a te Construction of Situations autora Alfonsa C Medine, Mauricia Kurija, Oscara Gonzalesa, Aline Castaneda i Alexandra Leviana (SAD/Meksiko).

Imaginarno brdo knjiga na gradskim zidinama djelo je sjajne ekipe koja ga stvara: Mauricia Ferlina, Magdalene Vodopija, Olivere Toić, Egle Vošten, Miodraga Kalčića, Marka Bolkovića, Ree Korani i Tine Zenzerović.

Naš zbor i župa su 2004. godine bili domaćini susretu zborova Pazinskog dekanata, a ulaskom Mauricia Zovića u zbor osnovao je dječji zbor Marijine zvjezdice koji je u nekoliko navrata s velikim uspjehom nastupao na natjecanjima i smotrama dječjih crkvenih zborova.

Bivši UFC-ov izazivač u srednjoj i poluteškoj kategoriji, Chael Sonnen, prilikom potvrđivanja svoje borbe protiv Mauricia " Shoguna " Rue odlučio je okrznuti neke legendarne borce, a među njima se ponovno našao i Mirko Filipović.

Još jedan od albuma izdana u relativno kratkom razmaku od ove diskografske kuće koja želi, kako se za sada čini, sustavno i cjelovito snimiti opus Mauricia Kagela, skladatelja kome su fantazija, originalnost i humor ostali nosivi do danas ingridijenti svakog djela.

Minotouro je na tom eventu koji se održava 15. lipnja trebao odraditi svoj revanš protiv Mauricia Shoguna Rue nakon što su se već borili sad već davne 2005. godine u ringu legendarnog japanskog Pridea, a tada je slavio Shogun jednoglasnom sudačkom odlukom.

Posljednjih godina najveći projekti ansambla kretali su se oko glazbi Gyorgyja Kurtága, Mauricia Kagela, Elliotta Cartera, Pierrea Bouleza, Magnusa Lindberga, Stevea Reicha, Petera Eotvosa, Torua Takemitsua, Georgea Benjamina i Olivera Knussena, počasnoga dirigenta ansambla.

Srećom po vozače, kiša nije pala, a Brendog je čak i pobijedio, tijesno ispred Čileanca Mauricia Acuñe.

Uključivanje Mauricia Tremula u prepucavanja na relaciji Kain-Jakovčić, IDS-SDP, Županija-Metropola, Marko - Janko it.d. nisu predmet našeg zanimanja.

Sudjelovalo je 5 učenika naše škole a oni su: Dominik Babić, Doris Babić, Mauricia Ozimec, Magdalena Car i Karlo Car i trenerica Edija Redžić.

Scenografiju Mauricia Ferlina sačinjava velika drvena ploča zamrljana ugljenom (ili crnom kredom) koja prekriva pod, zatim starinski, glomazni crni stol s papirima i velikom klamericom.

Primjerice, novi se prvak Serie A Juventus sprema ponuditi po 10 milijuna eura za članove Udinesea Kwadwa Asamoaha i Mauricia Islu.

Prvo izdanje ove kompilacije pojavit će se u ograničenoj količini, a sadrži bonus DVD s video spotovima ukljuèujući i novi« Avantura počinje »u režiji Mauricia Ferlina

U izloženim pogledima stvaralaštvo Mauricia i Matije Ferlina podsjeća me na odnos okvira i slike.

Slike, stvorene bilo u središnjoj domeni Mauricia, videu ili u središnjoj domeni Matije, plesu, temeljno su određene pomoću momenta gibljivosti.

Profi karijera mu je počela još davne 1988. godine, a zadnji je meč odradio prije samo 11 mjeseci kad je u rodnom gradu pobijedio Mauricia Pastrana na bodove.

Ali kako su " twitter prosvjedi ", organizirani od Mauricia Macria, ubrzo bili " raskrinkani ", i ovima treba pristupiti s oprezom prije no ih se nazove " revolucijom ".

I vidim ih tako natiskane kako se u milionima koprcaju na pustoj postapokaliptičnoj pješčanoj vali vrebajući žrtvu, nekoga tko se u njima prepoznaje. jer poletjet će samo ako I kad se netko u njih prišteka, ko u cameronovom blockbusteru. dječak u mailu spominje narko. narko je nastao tako što je borščak na probi krenuo vrtiti one početne tri harme na basu. odmah sam se zaljubio u taj antibasistički tretman instrumenta, zaustavio nešto što smo do tada radili i počeo sređivati borščakovo šeprtljanje trudeći se da krug ima glavu i rep. (kako krug može imati glavu i rep, pada mi na pamet?) kasnije smo, najviše tićo, kraljić i ja, razvijali stvar u raznim smjerovima. nakon početne zaljubljenosti na prvi pogled, očekivano, uvijek slijedi gnjavaža. frustracija. tako to ide.. paralelno sam, roštajući po sebi, došao do teksta koji me se, huh, stvarno ticao. jako. u to sam vrijeme proživljavao prilično bolan prekid, kako i doliči friškim drajcigerima. lunjao od neprikrivenog bijesa do totalne pekmezavosti. recimo da mi je narku uspjelo napraviti balans koji u niti jednom trenutku ne kliže u patetiku. mjesecima smo drljali po pjesmi, pun kua verzija. napravili smo stvar sa, činilo mi se, puno previše nekompatibilnih dijelova koji stalno nešto kreću pa stanu, pa malo cuknu, zatvaraju se i otvaraju ko rolete. cjelina mi nije dihtala. bojao sam se da naprosto nije dovoljno prohodna, razumljiva. meni razumljiva. ipak, ono što me konstantno klalo je oasisovski zvučni zid gitaretina u kompletnoj disproporciji s fragilnošću teksta. po tom sam se zvučnom urnebesu ispod sebe derao ko pavijan kojem upravo gule kožu. naprosto, nisam si u takvom okruženju vjerovao. a to je neodrživo, neoprostivo. nikako se nisam mogao pomiriti s tom emocijom jer je nisam prepoznavao kao svoju, nego kao pretenziju, imitaciju prave emocije. otišli smo snimati ploču u tivoli, s pjesmama kakve smo napravili u rupi. u tivoliju smo proveli mjesece. narko me sve više klao i klao, a ponajviše zato što je svima osim meni bio tak super. jednog jutra sam, ne znam točno čime ponukan, nazvao srđana sachera, svakako jednog od tri frajera čiji me rad ko balavca inspirirao da se ovim bavim, da imam band. siguran sam u jedno, njega je stvarno zaboljelo lijevo jaje dotiču li se mene babilonske baklje, radnička klasa, nena i još buljuk njegovih pjesama ili ne. sigurno nije imao vremena da se bavi takvim tričarijama, jer se bavio sobom i svojim kurcem, kako bi to lijepo sažeo biff. poslao sam mu narko i poput malog prvašića priupitao što da radim s pjesmom koja mi se čini totalni auzmeš. bez nade da će to čovjek ikad poslušati. i gle čuda zove on za par dana sacher pri aparatu. čuj, dragi dubravko ivanišu ripperu, a kaje tebi u toj tvojoj pesmici refren? ja velim sanjajući uvijek idem tebi. ma daj, kaže on, to je pripjev, refren je ono (pjeva u slušalicu) daaa li sam ja tako davan. tu trebaš očistiti šumu od drveća, dragi moj ovaaaj u holivudskim pričama moj bi lik nakon razgovora s mentorom valjda ispremiješao cijelu pjesmu (kao da to prije toga na probama već nisam pokušavao milju puta), pola toga izbacio, i ko profesor baltazar u svečanom odijelu s novim izumom došao pred svjetinu iz banda. o ne, nije bilo tako. s gospodinom s. s. - om se nisam složio ni oko čega, ali bilo je sjajno to što je i njega pjesma počela klati, do te granice da je pristao doći do nas u deželu uglavnom, nekadašnji srđan sacher, sadašnji samuel sacher i budući santiago sacher ubrzo se stvorio sa sitarom usred tivolija i tamo proveo puna 3 dana. uh, al je to neka velika stvar, pitate se? bogami, meni i danas je prva je dva dana skršio na pripremanje prstiju za sviranje sitara () jer je, žalio se, izvan forme. treći dan je snimao. to su jedina tri dana koje je proveo bez svoje životne družice otkad su se upoznali i to u društvu mekinjavaca, kojih velika većina nema pojma što i zašto je on uopće tu, jer, ponavljam, pjesma im je bila savršena, pec pec, ne diraj rođena je prozračna, bajkovita, nepretenciozna, sitarom provučena ljepotica. istinabog, predugog trajanja za singl. čim je taj sitar zazvonio, od prvog tona, bio sam siguran da mi se emocija vratila kući, ko lesie. tamo gdje je toplo i tamo gdje se osjeća dobro. hvala ti srđane/samuele/santiago za sva vremena stvar smo ostavili robertu moormanu (amsterdamskom producentu kojeg smo, btw, pozvali u studio da uvaljuje loopove i zvukiće u već gotove pjesme uglavnom, da nas modernizira, ha ha čovjek većinu vremena nije znao što da radi ni s nama ni s tim songovima mučio se po cijele dane ko vuk samotnjak u izolaciji male režije studija opkoljen čudnovatim spravicama, tipkama i šarafićima) da je remiksira. inače mrzim tipove koji su pametniji od pjesme, pa drkaju po njoj, premeću razmeću, razgrću, a sve to na bazi nemuštog loopa koji im se pričinio kao dobar nazivnik. još više prezirem sebe kad takve tipuse zovem da mi rade paprikaš od stvari zato jer nije dovoljno komercijalna. a mladi to vole nabijem i njih i sebe. ali nizozemac je zaista poštovao što smo napravili i pjesma je remiksom definitivno dobila na singličnosti. kasnije smo upravo moormanovu varijantu koristili u spotu mauricia ferlina i prilično je sigurno da je takvu najviše ljudi poznaje. suma summarum, na kraju nije ispalo ni po bendovom, ni po mojem, nego po dačerovom. tako se, dragi moji hrvati, ulazi u europsku uniju:)