Ukrajinski hetman Ivan Mazepa (desno) i švedski kralj Karlo XII. tijekom Poltavske bitke 1709., autor: Gustaf Cederström (1845. - 1933.)

Mazepa se školovao u najprestižnijim sveučilištima zapadne Europe.

Nositelji glavnih uloga Vladimir Vanejev (Mazepa), Luciano Batinić (Kočubej) i Tamara Franetović Felbinger (Marija) bili su ujednačeni trio kakav se rijetko nalazi.

Usprkos tomu nisu se gasili pokušaji preobraćenja Ukrajine prema Zapadu, što osobito prezentira hetman Ivan Mazepa, poznati mentor ukrajinskog baroka.

Cjelokupnošću glazbenog segmenta realizacije Mazepa je bitan napredak pa će biti zanimljivo poslušati i drugu solističku podjelu.

U ruskoj carskoj i sovjetskoj historiografiji hetman Ivan Mazepa često je okarakteriziran kao izdajnik ruskog cara Petra I. i cjelokupnog ruskog i ukrajinskog naroda upravo radi svojeg iznimnog proukrajinskog utjecaja i nakon njegove smrti.

Nakon što su Mazepini kozaci i švedska vojska izgubili bitku kod Poltave 1709. godine, Mazepa je od ruskog odnosno tada još moskovskog cara proglešen izdajnikom ukrajinskog naroda koji je htjeo vratiti Ukrajince pod vlast Poljske, no to je u biti bila obmana i sustavna propaganda kako bi se pridobilo mnogoborojne kozačke snage na ljevoj obali Dnjepra.

Mazepa ima snažan dramski zaplet koji se odvija u drugome i trećemu činu, ali i predugu ekspoziciju u prvome.

Premda rijetko izvođena, Mazepa se smatra najsnažnijom operom Petra Iljiča Čajkovskog.

Jest da je malo neobično da se mlada djevojka zaljubi u gotovo pola stoljeća od sebe starijeg muškarca, ali bi u tom slučaju on morao barem izgledati kao slavni vojni zapovjednik, što je Mazepa i bio, a ne kao da je izašao iz krčme.

Siniša Hapač za ulogu Mazepe u operi " Mazepa " Petra Iljiča Čajkovskog u režiji Ozrena Prohića, pod dirigentskim vodstvom Mihaila Sinkeviča i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Mazepa je jedna od onih povijesnih ličnosti koje su stotinjak godina zaokupljale pozornost umjetnika.

S redateljem Ozrenom Prohićem ostvaruje kostimografije u drami Kraljevo te operama Mazepa P.

U svom diplomatskom radu, Mazepa je poljsku okupaciju zapadne Ukrajine želio istakunti kao ozbiljan problem s kojim se Moskva mora suočiti, no taj mu naum iz objektivnih razloga nije pošao za rukom.

Osuđen u Rusiji, uspio je emigrirati, ali je 1934. njegov život presječen u Parizu, a njegovo ime sovjetska propaganda izvrgla ismijavanju i zaboravu te je stavljeno u red drugih predstavnika ukrajinske nacionalne ideje (Vigovskij, Mazepa, Gruševs⠀ kyj i dr.) proglašenih ÂťnacionalistimaÂŤ.

Uvidjevši nezinteresiranost moskovskog cara za kulturno-političku zaštitu prostora zapadne Ukrajine koji su kontrolirali Poljaci, Ivan Mazepa je u savezništvu sa švedskim kraljom Karlom XII. pokušao uspostaviti posve neovisnu Ukrajinu-Rus ' koja je trebala obuhvatili ukrajinsku ljevu i desnu obalu Dnjepra.

Godine 1687. za atamana je izabran Ivan Mazepa 1644. - 1709. On rizično kocka, svoje kozake (4,000) udružuje u listopadu 1708. s vojskom švedskog kralja Karla XII..

Ivan Mazepa je u samom početku nastojao stabilizirati društvene odnose na prostoru ukrajinske Zaporoške Republike i ostatka Ukrajine kako bi se postigla potrebna sinergija koja će omogućiti bolje političke i socijalne uvjete za ukrajinsko stanovništvo.

Njezin repertoar obuhvaća vodeće uloge u opernim djelima domaćih i inozemnih klasika te suvremenih autora: Verdija (Attila, Nabucco, Aida, Don Carlos, Moć sudbine, Trubadur, Krabuljni ples i Rigoletto), Puccinija (Turandot, Tosca, Gianni Schicchi), Mascagnija (Cavalleria rusticana), Bizeta (Carmen), Rimski Korsakova (Carska nevjesta), Brittena (Silovanje Lukrecije), Čajkovskog (Evgenij Onjegin, Mazepa), Belamarića (Priče iz bečke šume), Hatzea (Adel i Mara), Gotovca (Ero s onoga svijeta), Paraća (Judita), kao i koncertna i oratorijska djela Verdija, Mozarta, Rossinija, Händela, Vivaldija, Bobića, Kuljerića, Schuberta, Beethovena.

Mazepa), ukinuta hetmanska vlast 1764., a 1781. i ukr. autonomija.

Mazepa uvjerava Mariju u svoje žarke osjećaje prema njoj, dok istodobno sprema smrt njezinu ocu.

Mazepa otkriva Mariji velik plan o neovisnoj Ukrajini pod njegovom upravom i sučeljava je sa strašnim izborom: kad bi trebala nekoga žrtvovati, bi li žrtvovala njega ili oca.

Majka je zaziva da od Mazepe ishodi pomilovanje za oca, ali sam Mazepa predvodi vojnike koji će nad Kočubejem provesti smrtnu kaznu.

Krajnje profinjena situacija dostiže vrhunac u završnoj Marijinoj uspavanki nad mrtvim Andrejom kojega je Mazepa smrtno ranio jednom od najintenzivnijih odlomaka u cjelokupnom autorovu stvaralaštvu.

Dok su on i Mazepa bili prijatelji, Mazepa mu je povjerio tajni plan o ustanku Ukrajine protiv Rusije Petra Velikoga.

Kočubej će cara Petra obavijestiti o uroti, ali time se izvrgava opasnosti od osvete budući da Mazepa uživa puno Petrovo povjerenje.

Kočubej je u mukama priznao nedjela koja nije nikada učinio, a Mazepa ga je osudio na smrt, iako je bio svjestan da će očeva smrt biti težak udarac za Mariju koju strastveno voli i koja mu je pružila trenutke nezamislive sreće nove mladosti.

Prema Puškinovoj poemi, Viktor Burenin napisao je libreto za operu Mazepa Petra Iljiča Čajkovskog (1843 - 1893).

Dvadesetsedmogodišnji švedski kralj Karlo (1682 - 1718) i legendarni kozački ataman, ili hetman, Ivan Stepanovič Mazepa (1639 - 1709) pobjegli su u Tursku.

Mazepa je malo zatim, 2. listopada, umro, a Karlo se nakon poduljeg života u turskoj prijestolnici vratio u Švedsku, poduzeo rat protiv Norvežana i smrtno ranjen umro 30. studenoga 1718. godine.