Strah me.. a ne znam zasto.. velika nesigurnost u nesto sto sam zapocela.. i to mi se ponavlja drugi put.. a bilo bi vec vrijeme.. iako kad pogledam moje vrsnjakinje su jos uvijek pod roditeljskim okriljem i ne pada im na pamet ozbiljne veze, a kamo li brak i djeca.. jel to znaci da se ja opet nekamo zurim a ne bi trebala.. mama me upisala u skolu godinu ranije.. i sama je priznala da je to bila greska.. jer ta jedna godina djetinjstva mi jako nedostaje.. prerano sam odrasla.. i sad ovako velika jos uvijek volim crtice i slicice s likovima iz crtica i medeke i srceka i leptirice i sve sto je slatko i djetinje.. i ne zelim odrasti.. zasto svi hoce od mene da odrastem.. pa nisam jos tak stara.. imam samo 22 godine.. moji vrsnjaci jos uvijek lumpuju po vani i pijance i boli ih briga za posao, brak, djecu.. to im je zadnje na pameti.. samo sam ja izgleda ozbiljna od te generacije.. a opet, nesigurna sam sa svojim izborom.. je li to sljedeci korak u mom zivotu.. trebam li se udati i imati djecu.. nekako za mene jos nije vrijeme tome.. ponekad se osjecam kao da je i zelim imati dijete svim srcem.. a ponekad kao sad me uhvati panika da sam jos prebalava za to.. ne znam hocu li moci podnijeti sve te odgovornosti.. to je previse za mene..: ((Zelim jos milijun crtica odgledati.. preselila sam se od kuce.. al stalno se vracam.. jer mi je dusa jos kod kuce moje ostala.. i fali mi mama i moje seke.. i tuzna sam.. jer sam sama.. a nisam navikla bit tako bas sama.. necu odrasti.. necu jos.. i ne znam zasto su svi navalili na mene oko tog braka vrazjeg.. pa prebrzo je to dovraga.. pustite me na miru.. ja sam jos jedna mala razmazena djevojcica..: (((