Velik, zato što je režirao neke od najfascinantnijih sekvenci u povijesti kinematografije i nekoliko remek-djela, poput Uzaludne pljačke/Killing i Barryja Lyndona, a precijenjen zato što si je, nepogrešivim nosom za anticipaciju trendova koji će zanimati zapadne intelektualne elite (Lolita, Dr. Strangelove, 2001: Odiseja u svemiru, Paklena naranča) u povijesti filma osigurao nezasluženo istaknutije mjesto od mnogih darovitijih i plodnijih umjetnika, koji sebe nisu shvaćali tako ozbiljno, niti su imali takav nos za vlastitu medijsku prezentaciju, pa makar se sastojala i u skrivanju od medija.