U njemu je rekonstruirana i peta (a zapravo prva) Ferićeva knjiga, zbirka priča što ih je objavljivao u studentskim novinama i književnim časopisima, koja najvjerojatnije nikad neće ugledati svjetlo dana, i to zbog autorovih apsolutno bizarnih razloga: kad je u Hrvatskoj umro prvi čovjek od AIDS-a, Ferić - koji je od svoje hipohondrije u međuvremenu stvorio, marketinški rečeno, književni brand - otišao se testirati je li HIV pozitivan (što mu je bilo prvo od osam testiranja), a dok je pun strepnje čekao kakav će biti rezultat, obećao je transcendentnoj instanciji da će se, bude li negativan, odreći nečega do čega mu je jako, jako stalo, a za mladog pisca to je svakako bila prva knjiga koja mu je trebala biti objavljena.