1. da sadrži najmanje 65 % reducirajućih šećera računatih kao invertni šećer, a medljikovac, najmanje 60 % reducirajućih šećera;

Eko med Šuma primorja - med medljikovac koji je bogat mineralima - željezom, bakrom i magnezijem.

Također proizlazi osnovna podjela prema samom podrijetlu na nektarni ili cvjetni med koji potječe od naktara medonosnih biljaka različitih vrsta i medljikovac koji dolazi uglavnom od medne rose (izlučevina insekata koji skupljaju sokove sa živih dijelova biljaka iliizlučevina živih dijelova biljaka).

PIP u svom proizvodnom programu nudi sljedeće vrste meda: cvjetni, bagrem, kesten, lipa, medljikovac, vrijesak, kadulja, lavanda i ružmarin, med sa saćem i med u saću tako da svaki potrošać može naći med koji odgovara njegovim potrebama.

Titulu šampiona i zlatno odličje za najbolji med je osvojio naš pčelar Ivo Vlašić s visokih 19,53 boda za Med Medljikovac.

Miše Galjuf je osvojio zlato sa 18,57 boda za Med od Vrijesa, a Mato Miloslavić zlato sa 18,23 boda za Med Medljikovac.

Ivu Vlašiću je pripala i srebrena medalja sa 17,67 boda za Med od Vrijeska, a Med Medljikovac Medarda Delića je osvojio brončano odličje sa 15,17 boda.

U marokanskom istraživanju provedenom na uzorcima 5 vrsta nektarnog meda i meda medljikovca daleko najveći udjel prolina imao je med medljikovac, prosječno 2272 mg/kg, a slijedili su ga multiflorni med 741 mg/kg i med Apiaceae (štitarke) s 693 mg/kg (60).

Prema zakonskoj regulativi, kako hrvatskoj tako i europskoj, nektarni i mješani med moraju imati električnu vodljivost manju od 0,8 mS/cm, a medljikovac i med kestena veću od 0,8 mS/cm.

Općenito se može reći da se medljikovac u Hrvatskoj smatra manje vrijednim od nektarnog meda, ali se zato dosta izvozi i postiže se dobra cijena budući da je u npr.

Zamislite si koliko je to, ako je u jednoj boci 900 grama:)))))))))))) Uglavnom, livadni (meni broj 1.), bagremov zbog blagog okusa (svima odličan) i med od vrhova bora... Medljikovac... taj je predobar ali ovdje nije opisan (za anemiju) rijetko gdje ga se nađe... taj je apsolutno naj-naj bolji, u malim količinama, na žličicu... Pusa

Nektarni med zbog većeg udjela fruktoze zakreće svjetlost ulijevo, odnosno pokazuje negativnu optičku aktivnost dok medljikovac zbog većeg udjela oligosaharida, ponajviše melecitoze i erloze, zakreće svjetlost udesno, tj. pokazuje pozitivnu optičku aktivnost.

Pridal i Vorlova mjerili su specifičnu rotaciju na uzorcima češkog meda te su se vrijednosti za med bagrema kretale u rasponu od - 2,8 do - 3,4 º, za cvjetni med od - 1,9 do - 3,8 º i za medljikovac od 0,2 do 4,1 º (166).

Medljikovac s više glukoze nego fruktoze ima i veću sklonost kristalizaciji. kristalizacija ovisi i o udjelu minerala, organskih kiselina, proteina, temperaturi skladištenja i vlažnosti zraka. inicijatori kristalizacije su i pelud, prašina, vosak i potresanje meda.

Najbrže kristalizira med medljikovac, suncokretov med i maslačkov med (61).

Pčelarsko društvo Zagreb od 17. studenog do 1. prosinca u Našičkoj 16 (Jarun, južni ulaz u zgradu), u vremenu od 10 do 13 sati, organizira Kušaonicu meda - gdje će prezentirati cvjetni, bagremov. kestenov, šumski medljikovac, vrijesak i lipov med, te poziva sve zainteresirane pčelare i građane da im se pridruže.

Medljika je slatka izlučevina lisnih uši i kukaca, koju pčele sakupljaju zajedno s nektarom, a med proizveden od medljike naziva se medljikovac ili medun.

Prema izvoru med se dijeli na cvjetni i medljikovac.

Cvjetni med se dijeli na mnogo vrsta: bagremov, amorfin, kestenov, lipov, vrijeskov, kaduljin i dr. I medljikovac se dijeli na mnogo vrsta ali najčešće se deklarira kao medljikovac sa bjelogorice ili crnogorice.

Postoje različite vrste meda: cvjetni, bagrem, lipa, kesten, kadulja, bagremac, šuma-medljikovac, lavanda...

6. za med - naziv medljikovac, ako je nektarni med naziv biljne vrste za monoflorni, odnosno naziv cvjetni za poliflorni med, te miješani med za mješavinu nektarnog meda i medljikovca,

Osim proizvodnje navedenih nektarnih vrsta meda u kontinentalnom je području pojedinih godina moguće proizvesti crnogorični medljikovac od jele i smreke, te bjelogorični od hrasta.

Med medljikovac sadrži više dekstrina, biljnih guma i trisaharid melecitozu.

U skladu s tim podacima su i vrijednosti u hrvatskom i europskom pravilniku koji za nektarni med dozvoljavaju maksimalno 0,6 % pepela, dok je za medljikovac granica nešto viša i iznosi 1,2 % (1, 2).

Hrastov medljikovac je tamno crvene boje, slabog mirisa po hrastu, opornog okusa i pali u grlu.

Prema podrijetlu medljikovac najčešće potječe od crnogoričnog (jela, smreka, bor, ariš) i bjelogoričnog (hrast, bukva, lipa) drveća.

U odnosu na nektarni med, medljikovac ima veću obojanost, veći sadržaj mineralnih tvari, te veću količinu oligosaharida naročito melecitoze.

Prema podrijetlu med se razvrstava u nektarni (cvjetni) i medljikovac.

U uzorcima talijanskog meda prosječne vrijednosti za med kestena iznosile su - 3,22 º, za med vrijeska - 2,68 º, za med eukaliptusa - 2,69 º, a za medljikovac 3,18 º.

Med dijelimo s obzirom na podrijetlo, na cvjetni med i medljikovac.