Proslavio se je glazbeno - političkom melodramom Cabaret (1972.), nagrađenom s 8 Oscara (uključujući i najbolju režiju) a zapaženi su i Lenny (biografija L.

Iako zasnovan na romanu Erica Garcije, scenarij Teda Griffina (Sodeberghova nova verzija Oceanovih jedanaest) i njegova brata, filmskoga debitanta Nicholasa, doima se kao parafraza tema i motiva nekoliko klasičnih filmova Bogdanovicheva Mjeseca od papira, Mametove Kuće igara i Brooksova Bolje ne može, a zanimljivo je da u dijelu ima i znatne tematske sličnosti sa također ove godine nastalom rutinskom diznijevskom tinejdžerskom humornom melodramom Sve što djevojka može poželjeti, koju smo nedavno imali prilike gledati u našim kinima.

Perfektna gluma troje junaka film donekle spašava od patetike, ali La buena estrella na žalost je ipak propustio biti žestokom melodramom o jednookoj kurvi rastrgnutoj između kastrata sveca i predatorskog pastuha, prepustivši se plačljivosti u zadnjoj trećini priče kada Daniel dobije AIDS kao rezultat silovanja u zatvoru.

Upravo je zato pomalo iznenađujuć korak bila suradnja s Irmom Omerzo i Vilijem Matulom u Njihanju, performansu/priči/drami/psihogramu, gdje je naizgled smanjio napetost vlastite izvedbe, gotovo je razvodnivši humorom i melodramom, da bi i izvođače i publiku iznenadio opet vlastitim završnim solom.

Svoj režiserski debi imao je 1925. godine sa niskobudžetnom melodramom " Vrt zadovoljstva ".

Cjelodnevni filmski užitak nastavlja se melodramom Angel, dok će gledatelju u večernje sate provesti u društvu Julianne Moore, Annette Bening i Marka Ruffala, zvijezdu drame Djeca su dobro.

JEZEBEL CONTINENTAL FILM DVD Južnjačka melodrama " Jezebel " glasovitog Williama Wylera imala je i još uvijek ima tu nesreću da je svi uspoređuju s jednom i jedinom južnjačkom melodramom, legendarnim filmom " Zameo ih vjetar " producenta i autora Davida Selznicka.

Debitirao je 1961. intertekstualnim camp filmom Lola a proslavio melodramom Cherbourški kišobrani iz 1963. koja se temelji na pjeva - nom dijalogu da bi 1973. snimio Najznačajniji događaj otkako je čovjek stupio na Mjesec.

Stoga ne iznenađuje fascinacija Amerikom i kapitalističkim promišljanjem svijeta, potrošačkim društvom, komercijalizacijom, melodramom i kičem, no ispod amerikanizirane površine u svijesti ljudi naslage su stare tradicije i svjetonazora s korijenima u konfucijanizmu

Ako u obzir uzmemo i, čini se, Korejcima urođenu strast za cirkuskim akrobacijama i naivni, dječji smisao za humor, zapravo i ne iznenađuje njihova fascinacija ne samo Amerikom, već i svime što uz nju ide: kapitalističkim promišljanjem svijeta, potrošačkim društvom, komercijalizacijom, melodramom i kičem.

Lipanj u Art-kinu Croatia u Rijeci započinje filmom \ " Dečko koji ne obećava \ " (Nowhere boy), biografskom melodramom o Johnu Lennonu koju je kritika pohvalila, a režirala Sam Taylor-Wood (nominacija za Zlatnu palmu u Cannesu 2008. za \ ' Love You More \ ').

Komentar: U okušavanjima u različitim žanrovima, Dejan Šorak najbolje je rezultate postigao ovom rado gledanom političkom melodramom oslonjenom na arhetipski obrazac Romea i Julije.

Film je prožet romantikom, melodramom, komedijom te neizbježnim, bogato razrađenim pjevačko-plesnim brojevima koji su svakako najživopisniji i najzabavniji dijelovi filma.

Zhang Yuan), koju već zovu i šestom, okreće urbanim temama, pokušajući obraniti individualne (seksualne, spolne i rodne) identitete unutar suvremene Kine i raskinuti s alegorijskim rekonstrukcijama povijesti svojih filmskih prethodnika, Yimou i Kaige, koji je napravio međunarodni proboj s kostimiranom melodramom Zbogom, moja konkubino, razmetno i epski maštaju o staroj Kini kakve nikada nije ni bilo.

Gradsko pozorište Podgorica na pozornici teatra u Frankopanskoj gostuje s tekstom Stevana Koprivice, melodramom s komediografskim elementima, po uzoru na renesansne komedije.

Radnja je smještena u predgrađe Splita, jezik obiluje regionalnim izričajem, a taj kratki roman mogao bi se nazvati i obiteljskom melodramom.

Naime, imenjak i prezimenjak gitarista legendarnog rock sastava MC5 Waynea Kramera prethodno se proslavio briljantnom kriminalističkom melodramom Cooler, nakon koje se od njega moglo očekivati svašta. Cooler nije bio Kramerov prvijenac - desetak godina prije režirao je ultraniskobudžetni film Blazeland, no ako suludi Oliver Stone u nedavno objavljenoj odličnoj knjizi Moj prvi film može govoriti o Salvadoru kao svom prvom filmu, iako je prije toga snimio dva dugometražna horora, onda se može reći da Cooler označava pravi početak Kramerove karijere. Cooler je maštovito napisan, sjajno režiran i briljantno odigran film u kojem se Kramer toliko fascinantno pozabavio klasičnim motivima poput sreće i ljubavi, filtrirajući ih kroz nevjerojatnu priču i zastrašujuće kompleksne likove, da ga se bez pretjerivanja može proglasiti jednim od najzanimljivijih američkih filmova snimljenih u novom tisućljeću.

No u Szabovu historicistički elegantnom i eskapistički nostalgičnom filmu, koji istodobno hoće biti melodramom, kozerijom o kazalištu i satirom na račun života londonskoga West Enda potkraj tridesetih, začudo dobro funkcionira.

Prema podacima od 19. ožujka 2008., na Rotten Tomatoesu stoji da je 90 posto kritičara dalo pozitivnu ocjenu, na temelju 181 recenzije, od kojih su neki mislili kako se radi o dramatizaciji stvarne priče. [ 3 ] Metacritic je izvijestio kako je 82 posto kritika od njih 36 bilo pozitivno. [ 4 ] Owen Gleiberman iz Entertainment Weeklyja dao je filmu ocjenu ' A ' rekavši kako je " bolji od dobrog, vraća vam vjeru. " Roger Ebert ocijenio je film s četiri zvjezdice, a Richard Roeper ga je nazvao ' najboljim filmom godine. ' [ 5 ] Bio je i najbolji u 2007. u izboru Richarda Schickela koji ga je nazvao " moralnim alarmom, uvjerljivo realističnim i napetom melodramom, besprijekorno odigranim i zgodno postavljenim od strane Tonyja Gilroya. "

Zaboravljeni Mickey Rourke, seks simbol osamdesetih godina prošloga stoljeća koji je vrhunac slave doživio s Lyneovom šminkerskom pseudoerotskom melodramom Devet i pol tjedana (1986), dobro se snašao u koži glavnoga protagonista filma te ga uvjerljivo prikazao kao osobu koja prolazi kroz emocionalno i egzistencijalno turbulentno razdoblje kada više ne postoji niti jedna dobra opcija, premda koncepcija njegovog lika podsjeća na stari kliše o osobi ružne i naoko nasilne vanjštine, ali krajnje dobre duše, koja je izgubila životni kompas.

Machete pak u potpunosti nastoji pastiširati sve strukturne, stilske i idejne obrasce eksploatacijskoga filma, vrlo slično kao što je, recimo, Todd Haynes u Daleko od raja to činio sa sirkovskom melodramom, kako bi ostvario društvenu kritiku.

U recenziji časopisa Time iz 1948., kazališna drama prema kojoj je snimljen film nazvana je " inteligentnom i užasno uzbudljivom melodramom " iako " njezinim pretvaranjem u film za masovnu distribuciju, mnogi rubovi su otupjeli ". [ 10 ]

Ubrzo se posvetio filmskoj režiji, debitiravši 1952. kriminalističkom melodramom U oluji.

Dvije godine poslije samostalno debitira s Iluzijom, urbanom melodramom o sukobu generacija, a već drugim igranim filmom Lisice (1969), naturalističkom refleksijom na informbiroovsko razdoblje u tragičkom ključu, trijumfira na festivalu u Puli te ga kritika uvrštava među istaknute redatelje jugoslavenskog crnog vala.

Jednako tako, iako blago pogurnut Novim valovima, Jacques Demy ostavlja pečat melodramom zanimljivo izvedene kompozicije.

A krajnji ishod svega toga je bijedan, beskrajno dosadan film u kojem se ništa ne događa, likovi se vrte u krugu, loveći jedni druge, dijalozi su prazni i nelogični, a redatelj je razapet između želje da stvori klasičan film-noir za vlastiti gušt i potrebe za jeftinom melodramom tipa meksičkih televizijskih sapunica.

Iako su i Samoubojstva bila dobra, Coppolica je takvu titulu ponajprije zaslužila filmom Izgubljeni u prijevodu, briljantnom melodramom u kojoj je demonstrirala rijetko viđeni talent za pripovijedanje u slikama, gradeći dizajnom, bojama i mizanscenom atmosferu, likove i njihove međuodnose, superiorno kao da je riječ o nijemom filmu.

Filmovi Nannija Morettija i Gusa Van Santa obilježili su petak na Canneskom festivalu, prvi satirom Habemus papam o depresivnom papi koji se boji obratiti vjernicima, a drugi melodramom Restless o dvoje neobičnih tinejdžera.

Zapravo, ono što se danas u nas drži melodramom, i standardno se izdvaja kao poseban žanr, središnjim je podžanrom drame, naglašeno psihološkim i uže socijalanim.

Melodramom " Jackie Brown " i apstraktno-esejističkim " Kill Billom ", Tarantino je pokazao da je sve samo ne zafrkant pa je sve tužnije gledati filmove u kojima osim zafrkantske ironije nema ničega drugog, a takav je slučaj s " Posljednjim poslom ".