Nadala sam se.... ali ja sama sam ga ugasila.... i sada se ne mogu pomiriti s činjenicom da mi je to bio zadnji put, kako on misli.... bio mi je zadnji put da sam NJEGA imala... njega... njega kojeg su svi željeli... a samo sam ga ja mogla dobiti.... on je tako poseban... on je sve... on je tako prezgodan, PREzgodan... ne mogu ga gledati, jer znam da u meni srce vrišti od želje za njim.. kao da činim grijeh... kao da mu se ne smijem približiti.. ili je on stvorio tu branu?.. ne dopušta mi da mu se približim... ne želi me pogledati kad mu pričam, ne želi ništa... i onda mi opet da melu nadu... i što idemo dalje, pokvari to malo sreće, jer me pita da kaj ja fakat volim njega više nego prije.. pa kaže da kao sorry da sam to sve rekla i prošli put... ali to je sad sve drugačije..... Sada slušam pjesmu " Nekako s proljeća ", i sjetim se kad mi je poslao poruku: " Sjedim u Pubu, puštaju Crvenu jabuku, sad je Nekako s proljeća.Vrtiš mi se po glavi, ne mogu te preboljeti, uvijek ću te voljeti.Sad sam te vidio kad sam išao sim, sa Tupeckom da šetate.nemrem, stalno si mi u glavi Keka, ak misliš odg.na moj "....... točno tu poruku imam zapisanu u dnevniku... cijeli dnevnik mi je ispisan, i 95 % stranica sadrže sve o NJEMU.... sve poruke imam zapisane.. od trena kad smo prekinuli u 1. mjesecu... sve do zadnjeg dana u školi.... jel to možete zamisliti, da imam SVE njegove poruke......... i sada... još uvijek ne vjerujem..... kada smo se po zimi jednom našli kod škole, rekla sam mu: " Ne.. ja se neću odljubiti od tebe... nema šanse.. neću moći... "... on je na to govorio: " Ma kaj pričaš gluposti, vidjet ćeš da ćeš moći... "... i nakon toga me nježno ljubio...... i ova njegova poruka, još iz 2. mjeseca: " Ti nemaš pojma koje si ti sranje u mojoj glavi napravila to nikom nisam rekal, al taj dan i iduća dva od tog bjesa, tuge, ljutnje... nisam ništa jeo, jednostavno nisam imao volje.Tu noć sam šetao po selu sat i pol i razmišljao o svemu.mogućim razlozima, tko je kriv tko nije... kad sam pročitao poruku... ležao sam 10 - 15 minuta od šoka i plakao, nisam mogao vjerovat... još sam dvaput pogledao poruke i onda ih zbrisao, jer ih nisam mogao gledat, a imao sam tvojih barem 40 poruka.nemaš pojma... neću ti ni govoriti.ja mislim da po svem možeš zaključit kolko si mi značila, jedino ak ti treba crtat, jer stvarno...... niš.. " Sad kad razmišljam o tome, to su bila takva MILA vremena... ne znam kak da to opišem.. sve je bilo nevino.. tiho... milo... lagano.... sve u granici prosjeka... tako lijepo.. a tada me najviše volio... a ja njega ne toliko koliko on mene.... sada je to obrnuto... i kaj je najbolje, on mene NI MALO NE VOLI SADA..... i koliko sam mu puta znala napisati poruku npr.: " ma... duga priča.sutra ćemo vidjet, laku noć.. "... ovi razmaci, to je bila izostavljena pusa... jer mu nisam htjela priznati.. a kad tad sam morala.... I onda kada je popio 27 tableta zbog mene... sve to imam zapisano, točno njegovo i Renatino dopisivanje prije nego joj je reko da je to napravio........ noć prije toga mi je poslo: " Očito da opet moramo razgovarati.volim te, ali imam osjećaj da mi nisi iskrena.OČITO OVE TABLETE NE DJELUJU "... tad nisam još ni slutila da ih je popio..... pa je drugi tjedan to ponovio.... bla, bla.... ja bi mogla knjigu napisat... kom se da čitat, nek čita, ovo je za moju dušu..... i onda kad se njegov i moj najbolji prijatelj ZALJUBIO U MENE.... Martin iliti Martinchek... to je isto bilo strašno za sve.. ma, duga priča....