Koli č ina preinaka izvršenih od strane Augusta Faullenda-Heferera toliko je velika i zna č ajna, a materijal iz 1890. u najve ć em dijelu uklonjen, te je naše stru č no mišljenje kako se predmetne orgulje imaju smatrati potpuno novim instrumentom koji datira iz 1936. kao Faullendov opus 247, isti č u akademik An đ elko Klobu č ar (glavni orguljaš Zagreba č ke katedrale), Ante Knešaurek (glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu i docent na Muzi č koj akademiji u Zagrebu), Pavao Maši ć (glavni orguljaš Crkve sv. Marka ev. u Zagrebu) i Juraj Kolari ć (predstojnik Vije ć a za kulturna dobra Zagreba č ke nadbiskupije) u zajedni č kom stru č nom mišljenju zatraženu u velja č i ove godine od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Specifi č ni problemi kako dispozicije (broj i vrsta registara koje je koncipirao Franjo Dugan prate ć i tadašnju praksu gradnje liturgijskih instrumenata u Hrvatskoj), tako i ne najsretnija te manjkava izrada samog instrumenta od strane tvrtke Heferer su sljede ć i: upitne menzure labijalnih registara, neprecizno izvedena i svirna i registarska traktura, nedovoljna opskrba zrakom, potpuni nedostatak jezi č njaka i djelomi č ni nedostatak alikvotnih registara (nepostojanje kvalitetne miksture glavnog manuala koja je nadomještena registrom Kornet 2 2/3), loša intonacija cijelog instrumenta, č ime su odnosi registara i njihovih pojedina č nih grupa unutar cjelokupne dispozicije narušeni, jednako kao što je i kona č na akusti č ka slika po pitanju odnosa pojedinih manuala i pedala neuravnotežena, pojašnjavaju se dalje u mišljenju č etiriju uglednika, koji teze potkrepljuju i č injenicom da je sli č no mišljenje o kvaliteti instrumenta imao i ugledni hrvatski organolog Ladislav Šaban tridesetak godina prije njihova uvrštenja u Registar kulturnih dobara Ministarstva kulture, kad je 1977. predložio taj instrument za 3. kategoriju.