Mersault je glavni lik Camusova Stranca, covjek kojeg sude ljudi koji ga ne razumiju, covjek koji ne place kada je to za ocekivati... ' stranac ' u svijetu obicaja i navika, ponasanja dosljedno njegovom uvidu u zbilju zivota i njegovu karakteru.. Jednako tako ' moj stranac ' postaje moj neuvjetovani prijatelj, nekakav glas kojeg pozelis cuti i jednostavnost prijateljovanja ostala je bas kao jedna krasna epizoda u mojem zivotu gdje slucajni prolaznici ostave traga.. Pojam apsurdnih dogadjanja u zivotu samo je nastavio svoj tijek susrevsi strangera.. covjeka cije rijeci imaju svoje mjesto, cija britka inteligencija odise intrigantnoscu a ciji osmjeh oslobodjen je iluzija.. Stvarnost je ono sto oslobadja stranca nepoznanicom.. Stranac je moja filozofija bas kao i ona Satreova, moralisticka pobjeda nad svime onime sto se ocekivalo od mene, vlastiti uspjeh da nadvladam barijere koje cine nepravedni ljudi medju nama... Bas kao i mnogi od vas postaje netko meni vazan... netko tko i sada ostavi lijepu rijec koja ga razotkriva no uvijek cini ' strangerom '...

Osjećam se kao Mersault koji na sprovodu svoje majke razmišlja o glupostima i ne osjeća tugu već samo nepodnošljivu vrućinu.

Svemu je kriva žega, objašnjavao je Mersault: razlog i za takav ispraćaj svoje majke i za četiri bezrazložna hica u mrtvog Arapina.

Činjenica da protagonist romana Mersault u sukobu na plaži ubija jednog Arapina također je analizirana iz raznih perspektiva, te su učitavana brojna moguća značenja i sulude konstrukcije poput one kako se Bush odlučio poistovjetiti s glavnim likom koji je prouzrokovao smrt Arapina na pijesku zemlje koja zapravo nije njegova i u kojoj je stranac.

Prvi od njih, Sretna smrt, koji je izdan 1970., govori o liku koji se zove Meursault, slično kao i Mersault iz Stranca, no pretpostavlja se da priče, kao i likovi, dvaju romana nisu povezani.

Mersault, glavni lik Stranca, dobiva smrtnu kaznu zbog ubojstva.

No, dok Camus možda sugerira da je Kaligulina logika pogrešna, dramin anti-junak ima zadnju riječ u djelu, slično kao i Mersault u Strancu.

mersault: 23:23 13.04.13 ' lokalne face heheheh

Ponajprije chardonnay mersault 1997 vinarije Ropiteau koji spada u premier crus, dakle drugu po kvaliteti apelaciju Burgundije.

Uostalom, čovjek je uvijek pomalo kriv, rekao bi Mersault.)

Glavni likovi romana su Mersault, Marija, Raymond, Salaman, Parez, celeste, Emanuel.

Kratak sadržaj Mali namještnik Mersault, mladić s banalnim životom bezbroja malih, beznačajnih ljudi.

mersault: 23:13 13.04.13 ' samo nigdje nikoga

Činovnik Mersault, nakon sprovoda majke nalazi ljubavnicu i spletom okolnosti ustrijeli čovjeka na plaži.

Čak i nakon duhovno izazovnog razgovora sa svećenikom koji potiče Mersaulta da se pokaje i izabere novi put, Mersault ne puca te ustraje u svojoj ravnodušnosti, on osjeća da smrtnu kaznu donosi društvo prepuno laži, društvo koje ga osuđuja ne shvaća, te time simbolizira svoj ultimatum u prihvaćanju " nježne indiferentnosti svijeta ", čina koji samo produbljuje njegovu solidarnost s društvom nesposobnim da shvati njegovo naizgled bezosjećajno, hladno, okrutno i mizantropsko ponašanje.

Umjesto da damo povjerenje domaćim dečkima kojima je Dinamo u srcu i nogama, mi uvozimo Sammire i Andersone Coste i onda će navijači popizdit ko i Mersault.

Da ne bi, npr. rekli ako sam Orfej ili šah Jahan da ja ne tugujem dovoljno revno za voljenom (ili, ako sam Camusev Mersault, za majkom).

Naš kolega bloger i berlinski supatnik komunar mladi bogart je prije kratkog vremena diplomirao s ocjenom izvrstan uvaženog profesora Gašparovića, a obrani diplomskog i piću poslije nazočilo je više blogoznanaca, između ostalih papalagi, mersault i još neki koji su zasad radije anonimni.

Uostalom, čovjek je uvijek pomalo kriv, rezignirao je Camusev Mersault.

Do jutarnjih sati, a pripreme su počele već oko tri popodne, veliki intelektualno fizički dio istih smo iznijeli mi muški, ja sam ogulio oko pet kila krumpira, a Genosse Mersault se narezao kupusa.

Grbavac iz Notre Damea koji sraši neke klinke iz škole, Molierov Škrtac koji zajedno s Plautovim raspravlja o cijenama na pazaru, pokoji Đuro Andrijašević koji izgubljen gleda kroz prljavo prozorsko staklo, Sadako koja se vraća sa Firula, Akakije Akakijevič koji se vraća s novim balonerom iz Zare, Petar Pan, Mersault, Santiago koji se vraća iz Egipta

Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u čemu gora od života, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.

No, iako se možemo donekle složiti s tim da se radi o misliocu i književniku koji je pisao parabole o ljudskosti i čovječnosti u po čovjeka uvijek nečovječnim uvjetima, imajući u vidu današnju osvetu stranaca s pravom se možemo pitati: ne zašto je Mersault, zaslijepljen tuđim suncem i pijeskom, ubio nedužna, ali (njemu) prijetećeg Arapina, već zašto je Arapin, u ono malo vremena romana u kojemu je živ prikazan kao čovjek bez povijesti, bez imena, bez oca i majke... zašto kuga baš u Oranu (a ne recimo u Parizu) i kad je već tako leprozno univerzalna da je jednom progutala i samu Firenzu, zašto baš Arapi umiru od kuge (također neimenovani)..

Super knjiga, posebno mi se sviđa atmosfera koju je stvorio, opisi Alžira, baš se čovjek može u to uživiti.Kao što je netko rekao, na neki način podsjeća na Malog Princa, valjda zbog slične lokacije - pustinjski kraj (mada Mersault ipak boravi uz more, ali je ipak Alžir u pitanju)

Nitko ne želi biti Mersault, svi želimo biti Onaj Drugačiji: čak i ako su emocije loše, bolje su od nedostatka emocija

Kakva rasprava takav i desert kojeg nam je ovaj put Mersault pripremio.

Freddie Montgomery je Mersault bez trunka šarma.

MERSAULT: Sitni je bankovni činovnik koji ni od koga ništa ne traži, i koji priznaje drugima pravo da rade što žele.

Jer ja sam danas pomalo Mersault.

Mir i ravnodušnost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu vlada, produžuje se do posljednjeg retka knjige.