Nakon krkanja ali onako na najjače, mi junački, tezi za koju kilu mesine krećemo natrag prema Zagrebu, a dio ekipe koja je došla autom, natrag na kupanje... i tako dok su se oni kupali u Mrežnici mi smo se već dobrano kupali u znoju, jer je bilo vruće za popizdit, svaka benziska stajanje da refilamo bidone te se malo zalijemo hladnom vodom.

Tako se na meniju našlo razne mesine, od letača (krilaca i batačića), krmića (za pobornike mesa umjesto perja - Tihog i Luku), zagorskih kobasa (ne zahtijevaju brzu pripremu, pacanje i neko kulinarsko znanje), kapulice i grickalica (češnjaka) te nešto vinca (demižončić sa Antoniine svadbe), kojeg je bilo i za skuhat, te nezaobilazne pivice. (Primjetili ste ovo tepanje delicijama?).

Hrana je isto jako dobra, proba sam masu domaćih specijaliteta (vjerujte ima i nešto osim kobasica i ine mesine), piva je odlična, vino isto dobro.

Starci su mi zabranili da dizem pare s kartice jer neka kriza vlada pa mi salju stalno kobase i kulina svaki tjedan. eto jedem mesine i suva kruva jupi kako zdravo.

Za večeru je bio mmmmmm super gulaž sa puno mesine - što volim.... Slijedila je podjela nagrada, 3. mjesto u ženskoj konkurenciji, 1000,00 kn - Ajmeeeee

To, nisan ni kuvala, po restaurantima jela... jesan, ajme, spize... a nije lošo, ima mesine, zelenjave a i kakva buhtla se našla.. Vidila sam i oni maraton danas... ne znam ko je prvi doša, jesi ti možda, pjego trčala....???

Alii zahtjevno je to nemanja, tako činjenično, ali ako do tog dođe, ne znam to će bit senzacija. ne tu više nema pandana, tu nema ni borhesa, tu nema više nikoga, ne ovaj put iz saloona pod utrjecajem droge to svi želimo čitati. idem sad pojest malo mesine nešto se puši iz kuhinje. u TRI PIČKE MATERINE.

Cijela ekipa se po povratku okupila oko Kove koji je bio majstor od roštilja i napekao oko 6 kg mesine.

Džinovski su, sa debelim komadom mesine u sredini i razno raznim dodacima, od kojih su neki odabrani od Vaše strane.

Jasno je da je radnim danom vremena malo, jasno je da sve kosta, ali meni je uvijek bio bitan koncept i raznovrsnost vise nego naprosto bubnuti pecenu hrgu mesine na stol, jesti vani ili kupiti gotovu hranu (sto si u konacnici bas i nisam mogla priustiti)

dobra večer. koji tjedan i pol. nisam uopće pisala blog. ni poševila se. u subotu hoću. odostraga. javili mi iz plive da su mi plodni dani na mail. nema veze. i uskrs. rekao je dragi da se idemo napušiti u crkvu u nedjelju. ma ne da mi se to. podsjeća me to na srednju i motanje pljuga pred oltarom. onda se napušiš i gledaš majku božju. jao a da i ne govorim koliko će taj moj dragi pojest mesine ovih blagdana. okretati će se mrtvo janje u nedjelju. možda se i razapne koja hrvatska zastava. napiti ću se rakije i zamišljati da nisam s balkana. bila sam u novigradu prošli tjedan. novigradsko proljeće i hrpa talentirane dječice. svi veseli i sretni crtkaraju. profesori su malo nabrijani previše. na vratima svake radionice bilo je zalijepljeno upozorenje ne ulaziti bez osmijeha. cerila sam se punih dva sata. dragi me zatim bio nazvao. pitao me koliko su stare curice u toj školi. ja mu kažem 14 godina najviše. mislim da mu se odmah dignuo. to su čvrste male sisice i guzice. trenutno je za drkanje vrlo popularna ivana fak a lot i stare babe s izblajhanom kosom i razvaljenom slinavom pičkom. ne znam kako može na to drkati. i nije mi jasno zašto ga toliko zanimaju sise moje mame i pičkica od moje trinaestogodišnje sestre. jedino ga moja nona ne zanima. a i ona je dosadna. počela je nonica gledati playbojeve večeri. i jako je zanima koliko se ja ševim. danas je ustvrdila da ja puno toga dižem. na što je mislila ne znam. a meni stvarno ta ševa hitno treba. počela sam se čudno trzati. treba mi malo akcije. jebenti.

Zapamti već jednom zauvijek, a kakve sam sreće zapamtit ćeš sutra, a svaki dan će biti sutra, a vječnost nam ne gine, ja bi jeo mesine, čuješ li me stoko brkata (mogla bi jednom počupat te dlakurine ispod nosa, ne moram baš znati što si iz blata njuškom izronila), MESINE »Uto zmija s drveta prosikće i da će lukavo zaustit, kadli Adam uzme kamenčinu i opali je po glavurdi.« Oposumu prokleti, jesam li ti sto puta rekao da se ne miješaš u naš brak, nosila te na nogama cijela populacije Kine i Indije dabogda? »Pokunji se zmija i odgmiže s grbom na glavi pa joj se žabe stanu kreketati« De-de-de-deeeeva, ahahahahahaha »« Ajde vraže, daj mi tu jabuku, Gihon ti se zamutio pa si obraz nikad više nevidjela »Sjedne potom Adam pod stablo, zapali cigaru, hineći sve laganiji bijes, i zagrize jabuku.« O ti sunce milo, ' emti raj edenski, plomba mi ispala

ti si kao zastavnik u jna svako uživao na veliki petak najesti se mesine i barem tako na tvoj primitivni način zagorčavati život vjernicima oko tebe.... mora da si žderaoi rukama i nogama kako bi se i tako dodvorio svojim idolima

Na putu iz Mesine ka Veneciji Carnival Legend je stigao s 2180 turista a ploveći od Krfa ka Veneciji grad je posjetila Costa Magica s 2895 putnika, dok nas je mali cruiser Athena posjetila ploveći iz Kotora ka Pireju s 52 putnika.

Mi tu gdje zivimo bas ne mozemo kupiti tako hrgu mesine s velikim koscurinama, kupujemo meso u malim vakumiranim paketicima vec obradeno i bez kostiju, hrskavice i masnih dijelova upravo dostatno za nas dvoje, ali cuki nedostaje kost.

S obzirom da sam čovjek koji voli uživati u životu, obožava dobro pojesti (danas sam recimo unio preko 4500 kcal tijekom dana jer sam bio na super fešti s brdom mesine s roštilja, domaćeg kruha i vina, torti i kolača).

Možda to ima veze s činjenicom da doma inače putujem po ustaljenom redoslijedu Božić-Uskrs-ljeto i ovaj vanserijski odlazak u rodni kraj me totalno izbacio iz takta jer moj izdresirani mozak očekuje (i ne pronalazi) okićeni bor, miris nekakve mesine u rerni i sveopću, za-sise-štipajuću zimu.

- Duplu porciju mesine, rekoh brkatoj konobarici koja me podsjetila na Jergovića.

bio jednom u mu ok klopa ali mesine malo a skupo previse

Početkom 1555. otplovili su iz Mesine za Levant, da odatle, iz istočne Grčke, ponesu žita u Mesinu, Livorno ili Genovu.

Čekala se nova tura mesine, a vrijeme se kratilo pričom i alkoholom.

Tu smo se nahrdali mesine i gomile luka (prvi pravi obrok, a bilo je već oko pet).

S njemačkim jelvonikom, prepunim steakova I mesine, kako I dolikuje glavnom kuharu, koji 30 - ak godina kuhao u Njemačkoj??

A natukli smo se mesine za mjesec dana.

Tamo će podučavati našu djecu o iskrenosti, moralu, nauku vjere, a imat će i izborne predmete kako stjecati osobna bogatstva a da ništa ne glasi na tebe (valjda su slušali predavanja od Ivice Kraadezeovskog), kak imati pun frižider mesine, kobasica, kolača a narod gladuje, kak napraviti cjenik svojih usluga i kako svaki mjesec na kućnu adresu pošteno slati uplatnice za uređenje crkvenih objekata za koje uopće ne znate čemu služe, i.......

I sad izviđiva za me, nit dan prođe, da ne ispitiva, kad tko stranski dođe: ili od Mesine dođu i Milaca, ili Taormine, Nota i Radanca, il od Kamerana stignu hitra kola ili od Trapana i Macarskog dola, il dođu trgovci od Katanje mora il od Etne lovci i Arejskih gora.

Bilo mesine i kolača, vina i pivkana, grah - šalate, krumpira.

Bili bi sami kod nje doma, pekli mesine, ispijali pive i gledali filmove.

Imali smo mesine i vina i piva i žestice i jednu gitaru koja sam uspio ne slomiti.

Završili u restoranu gdje imaju i ribice i meksičke hrane i mesine vulgaris i pizze.