malo vas je. ok, razmem, pitanje je jednostavno, to vas nervira, nije dovoljno obojeno, ali to je način da se i rujanica odmori jer da je stalno u edukacijskom tempu u kojem vam se pojavljuje pobrala bi za godinu dana pulitzerovu nagradu. evo sad će krešica još malo obojiti, i ne zaboravite si pogledat o glazbi, opet sam bil na jutarnjoj špranji, jer glazba i ŽENA i seks i ljubljenje i udivljenje i emocija... to je jedno te isto. dakle, čudesna Ildyko strpljivo čeka u vill, samo napola sakrita iza teške prljavo-ljubičaste zavjese... udarit ću je kao termonuklearni val, na dasci od prozora... odjenula je predivnu crnu haljinu, black-Boss kolekcija, sama je je rukama iskidala, počerupala dok je čekala, tak da više otkriva nego skriva. na sredini sobetine nekakav metalic anti-gravitacijski gramofon skup kao suho zlato, okreću se na njemu " pictures at exhibition " ali ne od emersona, lake and palmera, nego klasični oriđiđi. došla je kolegica, koju nikada, nikada neću dirnuti, ima od louisa vuittona crni flower-print blejzer sa crvenim ružama... ona hoda oko nas i baca nam pod noge montana i erotica ruže nasprejane gustim esencijama cimet-bergamotta i suhih jabuka. sa nekakve harman-kardon opreme i clearaudio miksera počinje izlaziti egzaltirajuća stvar od the policea, mislim da je bila regatta de blanc, a onda ono što najdraža Ildyiko najviše voli, na poseban kanal, vrlo uspješno dramatiziranje drastik putto-a, inteligentnog mađara, zvano " borostas " i ono će ostati na repeat-u tri sata, miješajući se sa slikama sa izložbe i možda spitfireom od prodigya. jako krasno. gledam to željno lice, dajem joj da radi rukom, gledam je samo u oči, tamo smo Jedno jer oči su ogledalo duše.