Te skulpture u odnosima punog i praznog oblikuju tijelo metamorfa, a crne ili bijele rešetke imaju ujedno kakvoću oprostorenih crteža, poigravajući se tako s percepcijom promatrača koja se koleba između linearnog, prostornog i dvodimenzionalnog, ističući istovremeno i crtačko-grafičke i kiparske kvalitete.