Na PCMCIA karticu ili IBM Microdrive tipičnog kapaciteta tog vremena od 260 MB se moglo spremiti 189 fotografija razlučivosti 1268 x 1012 piksela uz ISO od 200 - 1600. Digitalna leđa koja je razvijao Kodak su imala 16 MB radne memorije za buffer, što je u praksi značilo da je bilo moguće okidati 2.7 slika u sekundi (do 12 slika).

Još u daaaaavna vremena... kad sam vidio Sinclair QL i microdrive, bez obzira na to što se radilo o više nego pristojnom računalu... nemrem se ko za vraga sad sjetit ničeg od stvari novijeg datuma... sorry...

CompactFlash (vrste I/II, uskladivo s UDMA); Microdrive

Drugo pitanje je kolika brzina kartice mi je potrebna, a treće, neizbježno, da li da kupim Microdrive, i je li on stvarno toliko spor i nepouzdan koliko se priča.

Zapravo, najviše mi nedostaje totalno genijalan priručnik koji je dolazio uz ZX Spectrum, a ilustracije sa svih Sinclairovih priručnika radio je John Harris i mogu se pogledati u našem muzeju u izvornoj veličini:) Meni je najbolja ona sa ZX Microdrive priručnika:)

IBM Microdrive dobio je široku podršku proizvođača digitalnih kamera.

Pokušaj raskopavanja fotića i pregled svih mogućih rupa je neslavno propao kada sam skužio da je tu samo utor za baterije (koja je ekstremno mala i samim time me zanima koliko će izdržati moje luđačko okidanje), utor za kartice (koji me oduševio jer prima Compact Flash, Microdrive, ili xD memorijske kartice) i standardno " mali usb " utor.

Uporaba Microdrive za tvrde ploče teoretski je moguća, ali radi povećanog utroška struje nije preporučljiva.

Najznačajnija alternativna tehnologija je svakako Microdrive.

Microdrive je proizvod tvrtke IBM (koja je kasnije patent prodala Hitachiju).

Inače, Microdrive je uklopljen u kućište za kartice CompactFlash Type II, i može se koristiti na aparatima koji imaju utor za CF Type II (ali nije 100 % kompatibilan, pa za određeni model fotoaparata morate provjeriti ima li podršku za Microdrive).

Do prije godinu-dvije Microdrive je bio jedino dobro riješenje za korisnike koji su imali potrebu za velikim kapacitetom, ali nakon što su pale cijene flash memorije bolje je rješenje kupiti nekoliko CF kartica.

Microdrive u odnosu na flash CF kartice troši više energije, osjetljiv je na mehaničke udare i ima nižu brzinu čitanja/pisanja podataka.

Kao medij za pohranu fotografija većina današnjih digitalnih fotoaparata koristi flash memorijske kartice (koriste se još Microdrive i mini-CD).

Sony 1 GB MemoryStick Vlasnike Sonyjevih digitalnih fotoaparata i ostalih uređaja svakako će zanimati pojava novog, gigabajtnog MemorySticka, čime je Sony po kapacitetu dosegnuo gigabajtne IBM MicroDrive uređaje kakvi se koriste u CompactFlash uređajima.

Aparat prima CF kartice, MicroDrive i Memory Stick Duo i ProDuo kartice (uz odgovarajući adapter).

Sandisk UltraII 1 GB 34 " Noname CF 1 GB 46 " Hitachi microdrive 2 GB 58 "

digitalni SLR Four Thirds formata 12.1 megapiksela Four Thirds Hi-Speed Live MOS senzor tražilo s jednom lećom, pokrivenošću polja od 98 % i uvećanjem 1.2 x za preciznu kontrolu snimanja 2.7 ' '/6.9 cm zakretni LCD zaslon Live View - prikaz slike na ekranu prilikom snimanja brzina okidanja 4 slika u sekundi u punoj rezoluciji brzina okidača 1/8000 precizno i brzo automatsko izoštravanje u 7 točaka/5 potpuno križne stabilizator slike unutar tijela fotoaparata TruePic III procesor za savršenu reprodukciju boja i nizak šum 6 umjetničkih filtara, višestruka ekspozicija, višestruki omjer stranica osvijetljene upravljačke tipke potpuna sloboda upravljanja ekspozicijom s P/A/S/M postavkama sustav zaštite od prašine mogućnost bežičnog upravljanja vanjskim bljeskalicama standardno opremljen punjivom Li-Ion baterijom utor za Dvostruki utor za CompactFlash (Tip I i II), Microdrive i xD picture kartice hrvatski izbornik

Ima li smisla kupiti jeftiniji a sporiji microdrive?

Ako snimate prirodu, microdrive će vam uglavnom biti dovoljno brz, jer se tu snima polako, s dosta razmišljanja između okidanja, pa se buffer stigne pretočiti bez štucanja.

Microdrive je tu apsolutno najgore rješenje.

Što se tiče pouzdanosti, logika govori da će microdrive kao minijaturni tvrdi disk s pokretnim dijelovima biti bitno manje pouzdan od solid-state memorijske kartice, ali u praksi se nije pokazalo da microdriveovi više otkazuju od običnih kartica.

Isto tako microdrive je dosta osjetljiv na udarce i vibracije tijekom snimanja.

Unatoč svim znakovima za oprez, smatram da bi svatko tko ide na dulje fotografske izlete trebao imati jedan microdrive velikog kapaciteta, jer se barem meni za takve stvari pokazao iznimno korisnim, a osim toga intenzivno snimam s njim godinu i pol i nisam imao nikakvih problema.

Trenutno je na tržištu osim memorijskih kartica moguće naći jedino napredne aparate koji podržavaju MicroDrive, dok neki početnički modeli imaju u sebi integriranu flash memoriju (uglavnom vrlo malog kapaciteta do 128 MB).

Uređaji sa utorom za Type II mogu koristiti obe verzije, a zanimljivo je da je Microdrive također uklopljen u standard Type II.

Microdrive je zapravo minijaturni hard disk postavljen u CompactFlash Type II karticu.

Testiranja su ve? zapo? ela, a smatra se da? e do 2007. diskovi veli? ine 1 TB postati standardi u osobnim ra? unalima dok? e 20 GB biti standardi u malim diskovima tipa Microdrive.

Zaboravljaš da se PPC ne oslanja samo na bateriju koja dolazi ugrađena u njemu, već i na onu višestruko većeg kapaciteta ugrađenu u expasion pack, bez kojeg ni ne možeš koristiti MicroDrive

Izuzevši microdrive, svi ostali tipovi memorije su statička memorija (izvedbe od 32 MB, 64 MB, 128 MB, 256 MB, 512 MB, pa čak i 1 GB).