Milik je 1957. razjasnio da je ukop mrtvaca u Kumranu vršen tako da je glava mrtvaca " uvijek bila na jugu time što su esenci smatrali da je Raj na krajnjem sjeveru, kao što je to zabilježeno u Henokovoj knjizi koju su oni revnosno à itali: " Oà ekujuà ¦ i dan uskrsnuà ¦ a, mrtvaci leže glavom prema jugu... da bi, kad se probude, licem bili okrenuti k sjeveru i smjesta mogli poà ¦ i ravno u Raj, na Sveto Brdo, u Nebeski Jeruzalem ".