Čudesni mandarin mađarskog skladatelja Béle Bartóka i libretista Melchiora Lengyela jedno je od najcjenjenijih i najzagonetnijih glazbeno-baletnih ostvarenja dvadesetog stoljeća, a na splitsku pozornicu dolazi u inscenaciji doajena i velikana hrvatske plesne scene, Milka Šparembleka.

Također smo i premijerno u Požegi prikazali dokumentarne filmove Jakova Sedlara o životu i radu renomiranog hrvatskog koreografa Milka Šparembleka te legendarne Yudith Arnon osnivačice Kibutz Contemporary Dance Company.

Baletna večer sastavljena od dva dijela, koreoakta Epitaf za Frederica Milka Šparembleka i baleta Pjesma nad Pjesmama Staše Zurovca, izvest će se u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u ponedjeljak, 27. i utorak, 28. listopada 2008. u 19,30 sati.

Čajkovskog Neostvareni susreti, te drugoga, Milka Šparembleka, velikana hrvatske koreografije koji se prihvatio neodoljivog labirinta Bartokove partiture.

Stiže ih petero (uz još mladog Milka Šparembleka tu su i Štefica Kiš, Ladislav Sertić, Zvonko Potkovac i Rudolf Malenčić), a kad su svi na okupu, magijskim obredom iz velikog kotla izlazi Rezolucija (Silvija Hercigonja, tada balerina u tzv. karakternim ulogama, poslije vrsna baletna pedagoginja).

Na Državnom prvenstvu mladih plesača 1996. i 1997. godine osvojila je prvo mjesto s klasičnim koreografijama Silve Muradori i Guya Perkova te modernim koreografijama Milka Šparembleka.

U zagrebačkom je baletu plesala u svim repertoarnim predstavama i imala niz vrlo zapaženih uloga: Klara i Vila Šećera u Orašaru koreografa Waczlawa Orlikovskog, La Sylphide i Effie u La Sylphide Normana Dixona, Vila temperamenta i Plava ptica u Trnoružici Dereka Deanea, Euterpa i Terpsihora u Maestru koreografkinje Ljiljane Gvozdenović, Pas de deux seljana i Myrtha u Giselle Iraide Lukašove, Neka djevojka-klaun u Pjesmama ljubavi i smrti Milka Šparembleka, Pas de trois i Pas de quatre u Labuđem jezeru Dereka Deanea, Pepeljuga i Jesen u Pepeljugi Dereka Deanea, Lisa u Vragolastoj djevojci Vladimira Derevianka, Quitri i Kraljica Drijada u Don Quijoteu Patricka Armanda, solo u Concertu Baroccu Georgea Balanchinea, solo u Paquiti Dereka Deanea, Bijela Djevojka u baletu Air koreografa Martina Müllera, Swanilda u Coppeliji na Montmartreu Yourija Vamosa, Snježna kraljica u Orašaru Dereka Deanea i solo u Večeri njemačkih autora Uwea Scholza.

Nakon posljednja dva teksta, koji imaju karakter sinteze cjelokupnog simpozija, za kraj je donesena kronika susreta (osvrti i kritike) Milice Zajcev, srpske plesne kritičarke i teoretičarke, i umjetničkih ostvarenja Milka Šparembleka od 1976. do danas, te intervju s koreografom na obali Ohridskog jezera 1999. godine pod naslovom Unutrašnji pejzaž, objavljen u časopisu Orchestra br. 14/15 iste godine.

Nakon povratka dobiva status prve solistice Zagrebačkoga baleta i surađuje s poznatim ruskim baletnim pedagozima i koreografima poput Natalije Dudinskaje, Nine Belikove, Sergejeva, Waczlawa Orlikowskog, Milka Šparembleka.

Uslijedila je projekcija dokumentarnog filma o životu i radu Milka Šparembleka te podjela priznanja.

Priča o ukletoj ženskoj lozi smještena u ruralnu Španjolsku, univerzalna u potrazi za humanošću putem osobita spoj nasljeđa i eksperimenta, na pozornici će oživjeti u dramaturškoj obradi i režiji Božidara Violića, koreografiji Milka Šparembleka i uz glazbu Mate Matišića.

Drugim riječima: Jesu li, primjerice, Pjesme ljubavi i smrti Milka Šparembleka manje zanimljivo djelo od Glembajevih Miroslava Krleže?

U izdanju Simpozij o djelu Milka Šparembleka (Kretanja br. 11), objavljeni su gotovo svi tekstovi sa simpozija objedinjeni u tematske cjeline Plesni teatar, Kazališna koreografija, Koreoakt, TV balet, koreografija za film, Analiza pokreta.

Povijesni kostimi Dijane Kosec-Bourek i parcijalno doslovna scenografija Dinke Jeričević potpuno su u tom ključu, kao i pomalo autoironična koreografija Milka Šparembleka.

U drugom dijelu plesne večeri u HNK-u je reprizirana predstava Čudesni mandarin Bele Bartoka, u koreografiji Milka Šparembleka.

Kosovel se smatra najizrazitijim i najvažnijim slovenskim ekspresionistom te nije čudno da je nadahnuće i ishodište mnogih umjetničkih radova spomenimo samo koreoakt Epitaf za Srečka Kosovela Milka Šparembleka iz 1991. Matija Ferlin susreo se s Kosovelom i njegovom poezijom 2008. u radu Serata Artistica Giovanile slovenske koreografkinje Maje Delak.

Ravnateljica Baleta Almira Osmanović je pak najavila autorsku večer Milka Šparembleka i posebno, Ščelkunčika Petra Iljiča Čajkovskog.

Na programu je baletna večer s dvije premijere, Bartokova Čudesnog Mandarina u koreografiji doajena domaće i europske plesne scene Milka Šparembleka, te kolaža iz glazbe Čajkovskog Neostvareni susreti, koji postavlja Ljiljana Gvozdenović.

Zahvaljujući neumornom djelovanju Maje Đurinović koja već godinama zaboravu otima djeliće hrvatske plesne povijesti, održan je 17. lipnja ove godine treći po redu simpozij o djelu Milka Šparembleka, pod nazivom Povijesni susret Pariz Zagreb: 56 godina nakon 1956. Tradicionalno, organizaciju susreta podržao je Hrvatski centar ITI na čelu sa Željkom Turčinović.

Koreografija i scenski pokret odlikuju se prepoznatljivim stilom Milka Šparembleka koji, također, skreće u manirizam i ponavljanje negdašnjih dosega.

Pri povratku iz Izraela, nakon kratkog odmora, plesače očekuje nastup na pulskom Histria festivalu gdje će 10. kolovoza izvesti Plesove Erosa u koreografiji Milka Šparembleka, što je prije nekoliko mjeseci najavila ravnateljica.

Koje su bile najzanimljivije etape i događaji vašega baletnog puta u kući u kojoj ste proveli više od tri desetljeća? S dolaskom u HNK 1974. imala sam sreću, kao i cijela moja generacija, susresti dva iznimna umjetnika gotovo u istoj sezoni: Milka Šparembleka i Waczlawa Orlikovskoga.

Moći ćete uživati u humanitarnoj izložbi značajnih ljudi iz svijeta suvremenog plesa, a čitav ovogodišnji vizualni identitet temelji se na posveti legendarnim, sada umirovljenim, ali i dalje apsolutno najjačim predstavnicima plesne umjetnosti poput Milane Broš i Milka Šparembleka koji će vas sa plakata pozivati na Platformu.hr

Godine 1999. u suradnji s istim suradnicima nastala je Molim te, probudi me izvedena u zagrebačkom HNK u sklopu cjelovečernje predstave Tko je ugasio svjetlo?, za što je dobio Nagradu hrvatskog glumišta kao najbolje umjetničko ostvarenje mladog umjetnika u godini 2000. U sezoni 2000/2001. ponovno mu je dodijeljena nagrada zagrebačkoga HNK Oskar Harmoš, za ulogu Mandarina u Bartókovu Čudesnome mandarinu u koreografiji Milka Šparembleka.

Nakon ravnateljstva Milka Šparembleka i dugogodišnjeg vodstva Almire Osmanović, na mjesto ravnatelja Baleta u 2002. godini postavljen je Dinko Bogdanić.

INA pokrovitelj baletnog programa Splitskog ljeta Pod Ininim sponzorstvom, u okviru Splitskog ljeta, održana je Večer hrvatskih koreografa s dvije baletne izvedbe: Čudesni Mandarin Bele Bartoka (u koreografiji Milka Šparembleka) i Neostvareni susreti P. I.

3. simpozij o djelu Milka Šparembleka: Šparemblekov rad u trupi Ballets 1956 de Paris de Milorad Miskovitch, Zagreb, 17. lipnja 2012.

Po riječima Milka Šparembleka, (koji je u svibnju ove godine na hrvatskom radiju bio gost Malih plesnih razgovora Katje Šimunić) Čudesni mandarin Béle Bartóka je uz Posvećenje proljeća Stravinskog najmoćnija plesna partitura 20. stoljeća, koju će nesumnjivo ponovno otkrivati nove generacije autora. (A maestru Šparembleku koji je ostvario petnaestak njezinih inačica nakon one prve, lisabonske praizvedbe iz 1965. treba vjerovati) Uistinu, nova postava Šparemblekove koreodrame Čudesni mandarin usudila bih se reći, više nego ikad zorno potvrđuje briljantnu glazbenu dramaturgiju Bartókova djela, iznimno zahtjevnu ali tako logičnu partituru iz koje proizlazi nabijena scenska napetica od koje zastaje dah. (I najednom, ukočeni od te opasne energije napetih tijela na sceni više ne čujemo cvrčka niti vidimo ljepotu sustipanske noći?)

Šerbedžija i Vitez, uz dramaturšku suradnju Vjerana Zuppe, koji je cijelu stvar i zakuhao i time vratio dug davnom prijevodu Trude i Ante Stamaća, te uz koreografiju Milka Šparembleka, nakupina je jednostavno osuđena na ekstatični uspjeh ili katastrofu.

Zato odmah prepoznaje i oduševljeno pozdravlja svježinu, umjetnički integritet i autorsku zaokruženost baleta Milka Šparembleka.