Nakon izlaska s robije, Andrić biva protjeran u progonstvo u Ovčarevo i Zenicu gdje ostaje sve do ljeta 1917. Zbog ponovno aktivne bolesti pluća odlazi na liječenje u Zagreb u Bolnicu Milosrdnih sestara - stjecište hrvatske inteligencije koja se klonila sudjelovanja u ratu na strani Austro-Ugarske.

Dana 13. svibnja 2009. godine u Samostanu Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu, u okviru radnog susreta sa predstavnicama Zajednice, održano je predavanje na temu Upoznavanje s fenomenom trgovanja ljudima.

Amadeje Pavlović, u teškom ratnom i poratnom vremenu poglavarice Milosrdnih sestara Svetoga Križa, koju je zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac nazvao mulier fortis, jakom ženom.

Deset godina kasnije otvaranje djevojačke škole podupire Ljudevita Janković, (Herout, 2002:21) tako da je u samostanu Milosrdnih sestara 1866. otvorena djevojačka pučka škola.

Generalno vodstvo Milosrdnih sestara sv. Križa, 23. lipnja imenovalo je na tri godine novo Provincijalno vodstvo Hrvatske provincije.

Dom duhovne pomoći Milosrdnih sestara svetog Križa organizira od 23. do 25. ožujka Duhovne vježbe za žene i majke s djecom, uz organiziranu skrb za djecu do osam godina, ako ih nemaju kome ostaviti.

U toj se bolnici Wickerhauser zadržao dvije godine da bi 1885. prešao u Bolnicu milosrdnih sestara (tada smještenu u Ilici 83).

o izbijanju I. svjetskog rata odjel u Bolnici milosrdnih sestara prepustio

Među njima se posebno ističu fondovi najstarijih zagrebačkih bolnica, Zakladne bolnice (Bolnice milosrdne braće) i Bolnice milosrdnih sestara.

Berhmana Marta Katić iz družbe Milosrdnih sestara Svetog križa u Vinkovcima.

Nakon odlaska iz Davora bio je župnikom u crkvi Srca Isusova u bolnici Milosrdnih sestara u Vinogradskoj ulici u Zagrebu i bolničkim duhovnikom.

Klinika za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata nastavlja tradiciju prvog bolničkog ORL odjela u Hrvatskoj koji je 1894. godine osnovan u Bolnici milosrdnih sestara.

Poticaj za izdavanje knjige bila je 25. obljetnica izlaženja časopisa provincije« U znaku Križa », a u knjizi se nalazi 298 nekrologa cilj kojih je da se odašilju u svijet i da budu znak nade u godini 150. obljetnice Družbe milosrdnih sestara sv. Križa.

Za ponadati se da će se dva suizdavača Pisama Iva Vojnovića, Nacionalna i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu i Ogranak MH Dubrovnik, naći uskoro na novom poslu, priređivanju i izdavanju neobjavljenih Vojnovićevih Dnevnika, pisanih za vrijeme Prvog svjetskog rata u Bolnici Milosrdnih sestara u Zagrebu.

Već dugih 7 godina ministrira u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova kod Milosrdnih Sestara sv. Križa, a od 2009. sastavni je dio uredništva Efate, te je u emisiji zadužena za pripremanje materijala o svecima.

Čelnici su Županije i grada Đakova posjetili i samostan Milosrdnih sestara svetoga Križa i njihov Montessori dječji vrtić, gdje se najviše ističe rad sestara za dobrobit čovjeka i društva u cjelini.

Nakon školovanja i redovničkog oblikovanja, posvetila se odgojno-obrazovnom radu u školama Družbe Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu (1926. - 1941.), od 1937. bila je članica provincijskoga Vijeća, a od 1940. zamjenica provincijalne poglavarice.

Na kraju svoga nagovora Papa je podsjetio okupljene vjernike na popodnevni obred proglašenja blaženom časne sestre Antonie Marie Verne, utemeljiteljice zavoda Milosrdnih sestara od Bezgrješnoga začeća.

Samuela Župarić (Županja), položile su 11. svibnja 2013. svoje Doživotne zavjete u Hrvatskoj provinciji Milosrdnih sestara Sv. Križa, pod sv. Misom u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu.

U Frankopanskoj ulici u Đakovu, pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, u nedjelju, 3. listopada, otvoren je Centar Amadea s Dnevnim boravkom za starije osobe.

Ovime je ostvarena dugogodišnja želja Milosrdnih sestara da pomognu sugrađanima starije životne dobi, objedinjujući svoju dosadašnju djelatnost u radu s djecom, mladima, ženama, osoba s invaliditetom, u krizama, starijim, bolesnim, nemoćnim i osamljenim sugrađanima.

Meri Gotovac, redovnice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa.

Veliku ulogu u župi imaju redovnice koje su tu od 1948, i to redovnice družbe Milosrdnih sestara Svetoga Križa.

Pravilo milosrdnih sestara u Strassburgu nije bilo istovjetno onome što ga imaju Kćeri kršćanske ljubavi u Parizu.

Prvi pravi specijalist rendgenolog u Bolnici milosrdnih sestara je bio dr. Srećko Hoffmann koji je specijalizirao rendgenologiju u Holzknechtovu institutu u Beču.

U Nadbiskupskom dvoru susrele su se s nadbiskupom mons. Marinom Srakićem koji ih je upoznao s poviješću i sadašnjim životom nadbiskupije, a potom su pohodile provincijalnu kuću Milosrdnih sestara sv. Križa, gdje ih je provincijalna poglavarica s.

Ignaciju u Nadbiskupijskom misijskom uredu u prostoru Samostana Milosrdnih sestara sv. Križa.

Na popisu nekadašnjega crkvenog vlasništva u Zagrebu bili su Klovićevi dvori na Jezuitskom trgu, zgrada Kinoteke u Kordunskoj ulici, zgrade u Teslinoj 11, Opatičkoj 20, Habdelićevoj 1, Kamenitoj ulici 11, 13 i 15, Pod zidom 5, dio na Šalati, Gupčevoj zvijezdi te na Strossmayerovu šetalištu, " Mali Vatikan " - velik dio Vlaške ulice, odnosno Ratkajeva prolaza (oko 400 stanova) Od ostalih redova spomenimo da Provincija milosrdnih sestara svetog križa traži povrat lječilišta Betanija u Velom Lošinju te stambeno-poslovnu zgradu na Trgu kralja Tomislava u Đakovu (u kojoj je danas MORH).

Njegovom preporukom sestre su primljene na privremeni boravak na Vrhovcu, kod Milosrdnih sestara sv. Križa.

Đakovo je tako postalo središte Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa.