Kako bi savladali ove probleme u rješavanju domaće proizvodnje hrane i pokretanje gospodarskih aktivnosti na cijelom području lijepe naše, nužno je sprovesti slijedeće: 1. Ministarstvo poljoprivrede mora javno obznaniti sve čestice koje su na raspolaganju za dodjelu koncesije privatnim uzgajivačima 2. Ministarstvo gospodarstva i ministarstvo poljoprivrede zajedno moraju održati savjetovanje sa svim hrvatskim proizvođačima hrane i pića a u cilju povezivanja svih subjekata i prikupljanja podataka o strateškim sirovinama u proizvodnji hrane i pića (crna mrkva je strateški svima interesantna jer služi kao prirodno bojilo u proizvodnji hrane, ali se uzgaja na određenoj vrsti zemlje, pa je potrebno uključiti agronomski fakultet i njegove stručnjake; ovo navodim za primjer, jer npr. turska izvozom crne mrkve zarađuje godišnje miljune eura) 3. U suradnji s agronomskim fakultetom izraditi studiju koje vrste voća i povrća gdje i kako saditi; ovo će poslužiti ministarstvu poljoprivrede kao daljnja preporuka uzgajivačima 4. Definirati vrstu i kvote za domaću proizvodnju, izvozne kvote dodatno stimulirati subvencijama 5. Pružiti mogućnost svakome tko se želi baviti uzgojem hrane u vidu koncesije zemljišta, ali ga ne ograničaviti minimumom, već samo maksimumom obradivih površina 6. Iznaći rješenje sustavnog dugoročnog financiranja navodnjavanja obradivog zemljišta 7. Ministrastvo poljoprivrede mora se uključiti u tijekove SEE i njegove projekte razvoja i poticaja poljoprivrednih strategija i prezentirati domaću proizvodnju gdje god je moguće; ovdje je velika uloga agronomskog fakulteta koji ima ideje ali ne i novac za projekte; na tome treba raditi da se sredstva osiguraju i projekti prate i evaluiraju, a ne da ih se ostavi na sred puta.. to je onda bačen novac u vjetar 8. Napraviti burzu poljoprivrednih proizvoda 9. Zadružna socijalna gospodarstva kreirati po suvremenim standardima i omogućiti im inicijalna sredstva osnivanja i pokretanja proizvodnje (u svijetu preko 100 mil stanovnika živi od rada u socijalnim zadrugama); ako se nema vizija šta i kako, skoknuti i pogledati kod talijana, njima to dobro ide 10. Više pažnje posvetiti brandiranju hrvatskih proizvoda u izvozu, ako se npr. radi o svježem voću i povrću, ono mora biti prepoznatljivog gografskog porijekla i imena, npr. croatico, bez obzira da li ju je uzgojio janko, marko ili stipe..