Goran Hadžic, kao rezervni oficir tzv. JNA i predsjednik tzv. Srpskog nacionalnog vijeca za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, koji je sudjelovao u planiranju i izvodenju borbenih akcija na grad Vukovar od pocetka agresije na grad Vukovar do njegove okupacije, sa sada pokojnim Željkom Ražnjatovicem " Arkanom ", kao zapovjednikom paravojnih cetnickih postrojbi " Tigrovi ", te pokojnim Slavkom Dokmanovicem, kao predsjednikom tadašnje opcine Vukovar, provodeci politiku stvaranja etnicki cistog srpskog prostora, iako svjesni da se u gradu nalazi oko 50.000 civilnih osoba, protivno odredbi cl.2., 3., 13., 16., 18., 31. i 32. Ženevske konvencije o zaštiti gradanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, protivno odredbi cl.51., 52. i 53. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava medunarodnih oružanih sukoba (Protokol I), protivno odredbi cl.2. i 3. Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine, protivno odredbi cl.2. i 3. Ženevske konvencije za poboljšanja položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. godine, protivno odredbi cl.1., 3. i 4. Konvencije za zaštitu kulturnih dobara u slucaju oružanog sukoba iz 1954., izravno zapovijedali i izvršavali zapovijedi o borbenom djelovanju prema Vukovaru koji su branili malobrojni pripadnici Zbora narodne garde i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u namjeri da se branitelji pokore, grad uništi i osvoji, na grad je djelovano masovno i bez izbora ciljeva iz svih vrsta raspoloživog streljackog oružja, iz minobacaca, topova, haubica i višecjevnih bacaca raketa svih vrsta i kalibara, pri cemu je ispaljeno više stotina tisuca projektila, svakodnevno je vršeno neselektivno bombardiranje iz zrakoplova Ratnog zrakoplovstva tzv. JNA, a takoder je borbeno djelovano i s brodova Rijecne ratne flotile iz sastava tzv. JNA, što je imalo za posljedicu smrtno stradavanje velikog broja civilnih osoba,