Sjajna mizanscena i inzistiranje na eksterijerima, bogati kolorit (pozlaćena kubanska sredina naspram hladne, plavkaste, američke svakodnevnice, a sve obojeno sentimentalnim prizvukom) te minuciozni redateljski rukopis, sjajna glazbena podloga i brojne (meta) filmske reference spašavaju Chica i Ritu od pomalo plošnih likova (iako u svojim stereotipima veoma simpatičnih), i konačni dojam je sasvim zadovoljavajući.