Na polici uz Milovana Đilasa, Ismaila Kadarea, Roberta Bolaña, Mirka Kovača, Borisa Marunu... (Miljenko Jergović)

Komedija i drama te dva scenarija četiri su poglavlja još uvijek u potrazi za kazališnim ili filmskim autorom, što čine okosnicu " Kad bijah pun tame " Mirka Kovača, odnosno svojevrstan ram u koji se upisuje Kovačeva ukoričena dijegeza.

Hoću reći, ako se, recimo, Dragi Blog odluči na pisanje takve rasprave, naći će se na mukama Tantalovim, erudiciji unatoč, ne bi li kroz uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i zaključak razriješio odgovore na stanovit količinu dvojbenih dilema i imanentnih im gordijskih čvorova: a) je li doista Zafranović " u svijetu najpoznatiji hrvatski režiser ", b) koja to sve djela kvalificiraju Zafranovića za časnu titulu " u svijetu najpoznatijega hrvatskoga režisera ", c) sto je tu sa spregom iliti konjugacijom u svezi glede, d) koje sve scenarije Mirka Kovača je Zafranović upropastio, e) koliko je filmova Zafranović snimio a da prethodno nije stvorio medijsko-ideološki skandal, koliko je filmova Zafranović u svojemu plodnom životu uopće snimio prije i nakon što je zaslužio tvoju vrhunaravnu kvalifikaciju " u svijetu najpoznatijega hrvatskog režisera ", etc...

Matičina nagrada za književnost i umjetnost August Šenoa završila je u rukama Mirka Kovača za roman Grad u zrcalu u izdanju Frakture, koji je nedavno pobrao nagradu Ministarstva kulture Vladimir Nazor.

Naziv ciklusa autor je izabrao prema naslovu istoimene kratke priče Mirka Kovača.

Još sam malo posjedio na stolici, na kojoj sam proveo dva i pol sata čitajući roman Mirka Kovača Gubilište.

Arijana Čulina stoput prodavanija od Mirka Kovača

Vojo Šiljak ugostit će Dževada Karahasana, turske književnice Ayfer Tunç i Ece Temelkuran, talijanskog publicistu i putopisca Paola Rumiza, poznatog turskog pisca sa pariškom adresom Nedima Gürsela, profesora i nakladnika Srećka Jelušića, legendarnog slovenskog Tršćanina Borisa Pahora, značajnog prevoditelja i turkologa Ekrema Čauševića, portugalskog nagrađivanog pisca Valtera Hugo Mãe, Zorana Ferića, i na kraju, na Kiklopskom doručku ovogodišnjeg dobitnika Kiklopa za životno djelo Mirka Kovača.

No, među pojedinačnim ostvarenjima izdvaja se višestruko nagrađivana knjiga Mirka Kovača " Grad u zrcalu " te romani Julijane Matanović " Tko se boji lika još " i " Hotel Grand " Renata Baretića.

Među sedamnaestero pisaca za koje nema novaca, sve imenima skupljenim s koca i konopca, koje je gospođa, valjda, srela u Puli, na feštama u povodu sajma, ili u splitskoj konobi Hvaranin, u Profilovom Megastoreu ili na ručku s njemačkim novinarima, među tim značajnim, manje značajnim i posve beznačajnim autorima, našlo se, primjerice, i ime Mirka Kovača.

Među novim prijevodima su ' Tetovirane priče ' Ede Popovića, ' Grad u zrcalu ' Mirka Kovača, ' Hotel Zagorje ' Ivane Bodrožić Simić, ' Luegen, warum nicht? ' Zvonka Makovića, ' Naš čovjek na terenu ' Roberta Perišića i ' Sloboština Barbie ' Maše Kolanović.

Kao što Krleža nije pisao kao Đalski, tako ni Perišić ne piše kao Kiš, vjerojatno ključni, uz Mirka Kovača, učitelj generacije kojoj pripada.

Taj klasik su Lisice Krste Papića i Mirka Kovača.

Inspiriran kratkom pričom Mirka Kovača S druge strane očiju koja pripovijeda o izgubljenom identitetu, povratku lokalnom habitatu nakon dugogodišnjeg izbivanja, suočavanjem sa vlastitom smrću i djetinstvom, krenuo sam u istraživanje teritorija kojeg sam nekad poznavao, a vremenom zaboravio.

U finalu su se našla čak tri hrvatska - Grad u zrcalu Mirka Kovača, Tragom zmijske košuljice Josipa Mlakića i Anastasia Dalibora Šimprage, te Ludvig Davida Albaharija i Ruski prozor Dragana Velikića.

Jedan od ponajboljih poljskih nakladnika Pogranicze objavio je prijevod romana Mirka Kovača ' Kristalne rešetke ' na poljski (Krystaliczna sieć).

Ovo je bila i godina Mirka Kovača; za roman Grad u zrcalu dobio je pet književnih nagrada, izdavačka kuća Fraktura objavila mu je deset svezaka Sabranih djela i najavila još tri, najavio je pisanje memoarske proze te potvrdio poziciju jednog od najznačajnijih živućih pisaca južnoslavenskih prostora.

To je slučaj Mirka Kovača i njegovog romana Grad u zrcalu.

Reći kako za Mirka Kovača nema novaca, a pisce s tek jednom napisanom i objavljenom knjižicom poezije proglašavati nekakvom lajpciškom reprezentacijom, bilo bi luckasto i zabavno da nije malo žalosno banalno.

Objavili smo crteže albanskih umetnika sa Kosova, objavili smo Borisa Budena, Mirka Kovača, autorke feminističkih grupa iz Beograda, marksistu Slobodana Karamanića, veliki broj nezavisnih intelektualaca iz Srbije...

Iz Beograda dolazi i Amerika, drugi dio Biljane Srbljanović u režiji Dejana Mijača, koju će prije toga vidjeti i naša publika na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, a Crna Gora predstavlja se Lažnim carom Mirka Kovača u režiji Branislava Mičunovića i produkciji CNP-a iz Podgorice.

Međutim, uspjelo joj je nešto drugo - deminutivizirati jednu književnu veličinu, prekstivši Mirka Kovača u Kovačića.

Izdavanje sabranih djela Mirka Kovača projekt je koji je, barem za sada, najviše obilježio rad nakladničke kuće Fraktura: započet 2003., samo godinu dana nakon njezina osnivanja, prošle je godine s tri nove knjige (roman Gubilište i antologijska knjiga eseja Evropska trulež te Elita gora od rulje, prvo ukoričeno izdanje piščevih esejističko-polemičkih zapisa objavljivanih mahom u kolumni Kovačnica u Feral Tribuneu) doveo ovu kolekciju do vrlo respektabilne brojke od četrnaest naslova.

Rezultat je to natječaja u čijem su se finalu u proznoj kategoriji našli: Frida ili o boli Slavenke Drakulić, Sonnenschein Daše Drndić, Grad u zrcalu Mirka Kovača i zbirka priča Ubožnica za utvare Delimira Rešickog; a u publicističkoj: Maruša ili suđenje ljubavi Zdenke Janeković Römer, Hrvatski na uvjetnoj slobodi Ive Žanića, Od Bacha do Bauhausa Viktora Žmegača i Goli život Ozrena Žuneca.

Naime, posle Zebalda, ili naporedo s njim, kao da je zavladala neka moda kombinovanja fotografija i književnog teksta romana (Valjarevićev Zimski dnevnik, Hemonov Projekat Lazarus, drugo izdanje Malvine Mirka Kovača...), kao da govor teksta nije dovoljan te treba da bude kao trošni i polunahereni zid poduprt slikom koja ' zamenjuje hiljadu reči '.

Brojni pisci dijelom svojega opusa pripadaju i jednoj i drugoj susjednoj kulturi (od Meda Pucića i Matije Bana, preko Josipa Kulundžića i Sibeta Miličića, pa do Mirka Kovača i Bore Ćosića).

Zapisi Mirka Kovača predstavljaju značajan doprinos memoarskoj literaturi jer nas kroz njih uvodi u zanimljive priče iz književnog života bivše države.

Eseji Mirka Kovača predstavljaju književno svedočanstvo istorijskog perioda koji je nastupio raspadom Jugaslavije.

Grad u zrcalu je magnum opus Mirka Kovača, krunski biser u nizu njegovih djela, roman koji je vrijedilo čekati jer u njemu se u cijelosti ostvaruje misao da je naš život ono čega se sjećamo, a ne ono što smo proživjeli.

U knjizi pripovijedaka Ruže za Nives Koen sabrane su sve do sada objavljene pripovijetke Mirka Kovača, te nekolicina njih koje se sada po prvi puta pojavljuju pred čitateljskom publikom.