Na dan Pedesetnice Duh Sveti je poslan da ostane stalno u Crkvi, mističnom Tijelu Kristovu, oživljavajući ga i vodeći ga svojim darovima i svojom prisutnošću.

Krist je jedini Posrednik i put spasenja; a on je prisutan u svome mističnom Tijelu, u svojoj Crkvi.

Biskup Uzinić je istaknuo kako se ne smije zaboraviti da kršćani trebaju biti " živi i pravi Božji hram " u kojem će Bog " biti prisutan i prepoznatljiv samo ako ga očitujemo po življenju vlastitog kršćanskog poziva i vlastite službe koju imamo u svojoj obitelji, susjedstvu, župnoj zajednici, mjestu i narodu, a danas to možemo reći jer cijeli svijet je postao globalno selo i u svijetu. " Također se ne smije zaboraviti " da smo, iako smo pojedinačno hram Božji, samo kao zajednica Crkva. " Pri tom je biskup podsjetio na nauk Drugog vatikanskog sabora o Crkvi kao mističnom tijelu Kristovo kojemu je Krist je glava, a vjernici pojedinačno, u svoj raznolikosti službi koje u Crkvi obavljaju, udovi.

To je jasno rečeno u [ enciklici Pija XII. ] o mističnom tijelu Isusa Krista.

Potkraj te isti enciklike, (papa) vrlo ljubaznom dušom poziva sve one na jedinstvo, koji ne pripadaju cjelini Katoličke crkve, spominjući one koji su upravljeni prema mističnom tijelu Spasiteljevom nekom nesvjesnom težnjom i željom, te njih nipošto ne isključuje od vječnoga spasenja; s druge pak strane tvrdi, da se oni nalaze u takvom stanju u kojem ne mogu biti sigurni za svoje vlastito vječno spasenje jer im nedostaju toliki i tako veliki nebeski darovi, koji se mogu uživati samo u Katoličkoj crkvi.

Bog napose djeluje u Mističnom tijelu Kristovu, tj. u Crkvi.

S druge strane, dragovoljna seljenja kršćana, uvjetovanih raznoraznim razlozima, iz jednoga grada u drugi, iz jedne zemlje u drugu, s jednoga kontinenta na drugi, prilike su da se Božja riječi sve snažnije širi i daju da svjedočanstvo vjere u većoj mjeri kruži u Kristovom mističnom tijelu, kroz narode i kulture, i dopire do novih granica, novih sredina.

Iz toga proizlazi da vrijednosti kontemplativnog života i, još izravnije, klauzura koja ih suobličuje posebnim oblicima ne primaju od odredbi Apostolske Stolice zapreku ili zabrane već dolično raspoznavanje i sveti poticaj da ustraju u " mističnom tijelu Kristovu " u kojem zauzimaju " istaknut položaj " i predstavljaju " ures crkve i izvor nebeskih milosti " (PC, br. 7).

Molimo sa Sinom u njegovom Mističnom Tijelu.

O našem životnom cilju i idealu sažeto čitamo u našim Konstitucijama: Bosonoge redovnice preblažene Djevice Marije od brda karmela pripadaju redovničkoj obitelji koja je obdarena vlastitom karizmom za posebnu zadaću u mističnom tijelu Kristovu.

Blaženi papa Ivan Pavao II. piše: Krist je po svojem spasonosnom trpljenju u svakom ljudskom trpljenju te iznutra može djelovati snagom svojega Duha i Istine. Zadaća je patnika i njegova skrbnika da prepozna i prihvati spasonosno djelovanje Krista koji trpi s nama a naše trpljenje doživljava u svome mističnom tijelu.

U tim je riječima sadržano ono što se od prvoga časa nakon Kristova uskrsnuća stvarno događalo: nastajanje i oblikovanje statičke, tj. institucionalno-objektivne prisutnosti Krista u Mističnom Tijelu imenom Crkva, i u oblikovanju dinamičke prisutnosti Krista u povijesti, tj. njegovo neprekidno posadašnjenje i podanašnjenje u naviještanju apostola i njihovih nasljednika.

Časopis ' ' Hrvatska prosvjeta ' ' afirmirao je mnoge pjesnike katoličke lirike koje među kojima je važno izdvojiti kristocentrične pjesnike Izidora Poljaka i Milana Pavelića koji pokazuju snažne doživljaje liturgije i ljubav prema Crkvi kao Mističnom Tijelu Kristovu.

Okrenuti se prema mističnom tijelu čiji smo sastavni udovi, u plodnom dijalogu, nikad u sterilnom kritizerstvu poručio je mons. Cassari.

Ipak, tada počinje njegovo posebno liturgijsko usmjerenje, na što ga nagoni duboka i istinska ljubav prema Crkvi, živom Kristu u Crkvi, Kristovu mističnom tijelu.

Sada se osvećuju mojem Mističnom Tijelu (Crkvi) koje će uskrsnuti u takvoj ljepoti i takvom sjaju, kakvo nikada nije bilo.

Na tim je riječima Pavao izradio svoj jedinstveni nauk o mističnom tijelu Kristovu.

Tako je Marija rekla svoj da Isusovom povijesnom tijelu, i svoj da Isusovom mističnom Tijelu Crkvi.

Za Ustanove posvećene kontemplaciji Crkva izriče riječi pune dubokog poštovanja: Zauzimaju istaknut položaj (...) u mističnom Tijelu Kristovu (...) prinose Bogu izvrsnu žrtvu hvale, a narod Božji rasvjetljuju bogatim plodovima svetosti, primjerom ga potiču i otajstvenom apostolskom plodnošću promiču njegov rast.

U Crkvi, Kristovom mističnom tijelu, ta uzajamnost nalazi svoju potvrdu: zajednica ne prestaje činiti pokoru i moliti za oproštenje za grijehe svoje djece, ali se također raduje neprestance i s klicanjem zbog svjedočanstava kreposti i ljubavi koje se javljaju u njezinu krilu.

Ponizni i velikodušni radnici, koji ne traže druge nagrade osim one da sudjeluju u poslanju Isusa i Crkve: " A ako mi živjeti u tijelu piše nadalje sveti Pavao omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? " (Fil 1, 22): naime, puno jedinstvo s Kristom iza granica smrti, ili služenje njegovu mističnom tijelu na ovoj zemlji.

Stoga najsigurniji put da upoznamo bogatstvo Merzove duše jest upravo njegov liturgijski ži vot, njegov život i njegova molitva u Crkvi i s Crkvom, njegova velika ljubav prema Kristovu mističnom Tijelu, prema Crkvi.

Da li ga je privukla ideja živoga Krista u vidljivoj glavi kao Ernesta Psichari-a; ili njezin veličanstveni exterieure kao Chateaubrianda i Brunetière-a, ili savršeno intelektualno jedinstvo i dosljednost u principima; ili studij problema infalibiliteta; ili sakramenti, kojih nema bez Crkve, a bez kojih se čovjek ne spasava i ne posvećuje; ili konačno veličanstvena doktrina sv. Pavla o mističnom tijelu Kristovu, kojemu smo svi živi udovi, [ 10 ] ili onaj duboki socijalni karakter Crkve, koji veže sva tri njena carstva u universalno bratstvo krštenih duša - communio sanctorum?

Pavao jasno govori o Crkvi kao mističnom tijelu Kristovom, u koje je svatko ugrađen kao organ u cjelinu organizma.

Po nama on postaje vidljiv. (Pavao govori o mističnom Tijelu Kristovu.

Kasnije, pišući poslanice, Pavao na više mjesta razrađuje taj svoj nauk o mističnom tijelu Kristovu.

Po njemu, u Crkvi, Kristovu mističnom tijelu, nastavlja se djelo proslave Boga i spašavanja ljudi, i to snagom liturgije pomoću sakramenata, obreda i molitava.

Samo u ovom svjetlu, također i u bogoslovskom odgoju, moguće je i u našem ljudskom tijelu shvatiti, što bi to bila pripadnost Kristovu Mističnom tijelu i djelovati u Kristovo ime, sudjelujući, također i kroz osobne patnje, u otajstvu Kristova zamjenika, a svećenik je pozvan svaki dan to ostvarivati i tako se suobličavati Kristu patniku.

Bog napose djeluje u Mističnom tijelu Kristovu, tj. u Crkvi.

Sakramenat kruha predstavlja jedinstvo vjernika, daje puno pritjelovljenje mističnom Tijelu (PO 5).