Samo nekoliko dana prije sloma obrane, poginuo je Ivica Ivanika, tada 23 - godišnji branitelj s Mitnice, koji je za vrijeme opsade grada pod kišom granata uvijek iznova neumorno dizao hrvatsku zastavu na vodotoranj, koju je agresor svakodnevno gađao.

Sjeća se toga i Pilip Karaula, koji je na salašu Goldschmidt sa suborcima Zdravkom Komšićem i Matijom Mandićem vodio pregovore s tadašnjom JNA o vojnoj predaji branitelja Mitnice za spas gotovo 3.000 civila u podrumima tog dijela Vukovara.

Na sljedećim stranicama možete pronaći suvenire HNK Mitnice, kao i informacije o tome na koji način kupiti suvenire i pomoći razvoju kluba.

Prema mojim informacijama, mitnice su ukinute nedugo nakon 2. svjetskog rata, vjerojatno u godinama 1947. - 1948....

Prošli smo pored Mitnice, zadnjeg naselja u Vukovaru koje je palo u okupatorske ruke.

Jedan tenk je djelovao, dok je drugi čuvan kako bi poslužio za rezervne dijelove. 18. listopada 1991., popustili su punktovi na Sajmištu, a 19. listopada konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro, u 6:30 pravcem Vinkovci - Nuštar - Marinci - Bogdanovci - Vukovar i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice. 21. listopada, pokušan je pješačko - tenkovski prodor u Vukovar iz pravca Mitnice koji je odbačen.

Demokratski centar predlaže da grad Vukovar postane memorijalno područje, a posebno da se zaštite bolnica u Vukovaru, područje Mitnice, Veleprometa, Ovčare, novog groblja i vodotornja, te da se osnuje centar za istraživanja ratnih zločina, a u sklopu centra i odjel za međuetničku i međureligijsku suradnju.

Njihov zahtjev je bio da na trgu trebaju stajati ispisana i imena ubijenih i nestalih branitelja Mitnice ili pak da nema niti jednoga imena.

Habsburški iznajmio je gospodi Barbo utvrđene mitnice (carinarnice) u Klani i Rijeci na dvije godine za 1.400 cekina godišnje.

Izgradnju trga, na samome kraju radova, obilježio je i javni prosvjed građana Mitnice koji su izrazili neslaganje sa idejnim rješenjem uređenja spomenika i činjenicom da su na spomeniku ispisana samo imena žrtava sa Ovčare.

Podno simbola vukovarske obrane, legendarnog Vodotornja na početku Mitnice, u ponedjeljak uvečer više je od 1.000 Vukovaraca prosvjedom odlučilo dati potporu uhićenom hrvatskom branitelju Tihomiru Purdi

Za razminiranje Mitnice 202 tisuće eura

Kad je vidio branitelje Vukovara s Trpinjske ceste i Mitnice obučene više u civilnu odjeću nego vojnu, s puškama M-48, tzv. tandžarama, okrenuo se svojim vojnicima i među ostalim im rekao: I vi ste mi neka vojska, vi ste pičke, pogledajte ove jadnike kako izgledaju, ali sam siguran da imam takve vojnike kao što su oni, do Zagreba bih došao za tri dana.

Uz napomene da nisam berberin već onako malo znam, prihvatio me kao bricu. Jedan od čuvara odveo me u prizemlje u jednu malu prostoriju veličine nekoliko kvadrata gdje je već bio jedan logoraš sškarama i mašinicama za šišanje. Brico evo ti pomoćnika i da mi, bre, sve ove nove ustaše danas ošišate Stari brico bio je Mile Bilić iz grupe od 180 branitelja Mitnice, koji su se predali 18.11.91. i potom dovezeni u Niš.

Umirovljenik već 48 godina živi u prizemlju derutne stoljetne austrougarske mitnice na ulazu u Pulu.

Trojica predstavnika branitelja s Mitnice, s druge strane JNA, i među njima ja, tip iz Crvenog križa, a kamere su sve to trebale snimati.

Po završetku kratkoga govora okupljeni su na spomenik polijepili cedulje sa ispisanim imenima branitelja sa Mitnice čija se imena neće nalaziti na spomeniku koji će biti svečano otvoren slijedećeg tjedna povodom obilježavanja Dana grada Vukovara.

Mještani Crnog odabrali su za vodiče prvog ratnog zapovjednika Vukovara i predsjednika zadarske HVIDR-e Ivicu Arbanasa, jednog od zapovjednika Mitnice Zdravka Komšića i zapovjednika vukovarske vojarne Antuna Dugana-Samuraja koji je u ratu izgubio roditelje i najbliže prijatelje.

Iza takvog poziva gradskim vlastima stoji prijedlog da se na spomeniku nađu i imena poginulih i nestalih na Mitnici, što je Zdravko Komšić, jedan od ratnih zapovjednika s Mitnice, obrazložio činjenicom da žrtve Mitnice to zaslužuju u naselju u kojem je spomenik i podignut.

Okupljeni su tada spomenik oblijepili imenima žrtava Mitnice, a čulo se i da iza cijelog projekta Trga žrtava Ovčare stoji " politička trgovina SDP-a i HSP-a dr. Ante Starčević ".

Poveli su domaćini u 1. pluvremenu (Zeko), da bi dečki s Mitnice u 77. minuti izjednačili na 1:1 (Kohanski).

Na igralištu u Sotinu osim vjernih navijača Mitnice, crno plavi su imali i glasnu podršku prijatelja iz mjesta Buk kod Pleternice.

Nakon nje su postojale dvije mitnice prema Dubravi, jedna u nastavku Oporovečke ulice, kod potoka Štefanovec koji je bio istočna granica grada u to doba (od te zgrade nema više traga), a druga kod okretišta tramvaja u Dubravi, po poziciji na karti to bi mogla biti manja zgrada u kojoj je do skora (možda još i sada) bila smještena podružnica Hitne pomoći.

Na ulazima u grad, izgradnjom Lujzijanske (Primorske) i Karolinske (Marmontove) ceste, postavljene su mitnice gdje se naplaćivala maltarina za ulazak u grad za kola s robom.

Goršeta podsjeća kako je tada prikupljeno ukupno 8,5 milijuna dolara, a osim Mitnice ovih dana kreće i projekt razminiranja Komareva kod Siska, za što je novac dala vlada Luxembourga.

Ako je Vukovar proglašen gradom od posebnog državnog interesa, ne vidimo zašto ne bi bio proglašen i područjem posebnog državnog pijeteta ističe Zdravko Komšić, jedan od zapovjednika Mitnice i glasnogovornik Stožera.

Došla je i ta nedjelja, 02.09.2012. kada je odigrano 1. kolo sezone 2012/2013. Dečki sa Mitnice su išli na gostovanje kod prošlogodišnjeg drugoligaša ŠNK Dunav iz Sotina.

Preko Mitnice, pokraj župne crkve svetih Filipa i Jakova te pokraj vodotornja došli smo do Memorijalnog groblja.

S borbenih položaja obrane - s Mitnice - stigle su dojave o kretanju i aktivnostima pješadije i tenkova od Vučedola.

Tada je svjedočio o predaji branitelja i civila s Mitnice, a sada, nakon 20 godina, sastao se s jednim od zapovjednika tamošnje obrane Zdravkom Komšićem.