e idem sutra u bolnicu. baš sam uzbuđena... joj evo vrtim očima, bolnica uopće nije nešto tako strašno kako ljudi misle. kao prvo, medicinske sestre su super i ja ne znam kaj njih uče u školi ali ja nisam naišla još niti na jednu nesimpatičnu i odbojnu. samo da pojasnim... postoji razlika između onih koje brinu za hospitalizirane bolesnike od onih koje rade u ambulantama. kažem vam ja, ove su za prste polizat. a nisam leeeeezba, bokte mazo. kao drugo, u bolnici ne može ne biti zabavno. dobro da, kad te nešto jako boli onda nije baš najzabavnije iako sam ja znala puštat takve urlike i izmišljat takve prostote da bih se sama sebi smijala. kak se kaže, malu boli pa ošla na kvasinu. i kak se to uopće ode na kvasinu? jel to znači da se počneš opijat kvasinom koja je ka neki opaki opijat pa poludiš i na kraju još u ludnici završiš? dobro ja još nisam, iako volim ju pocugat uz zelenu salatu. di sam stala. da, ne može ne bit zabavno u bolnici jer, upoznaš svaki put bar jednu do dvije, ali i više, novih osoba. i to su obično osobe iz totalno nekog drugog svijeta. ne mislim s druge planete, iako moram priznat ima vanzemaljaca ali pssst to je državna tajna, već se razlikujemo i po godinama i po načinu života, razmišljanjima, običajima. i onda meni to bude zanimljivo. pa promatram... pa dođu posjete, pa dođu doktori, pa bude tu i svađa i gnjavaže i smijeha i dosade i svega. pa zašto mi nitko ne vjeruje, to je stvarno prezabavno. svašta vidim i čujem... oooo da čujem, svaka gospođa u sobi do sad koja je bila samnom, fina, fina teta i onda ode na wc i isprdi ga tako da žbuka na zidu popuca. a ja si mislim, svaka čast gospođo, dupe vam radi savršeno. a šta sad, nisam to izmislila, tak je... ja sad već znam unaprijed kad se zatvore vrata kupaone da tamo počinje rat, padat bombe i pucat mitraljezi. i onda izađe van i otvori prozor. aj bar to.