O božićnim poslanicama i istupima pojedinih katoličkih biskupa i teologa već znate manje više sve, pa vam neće biti teško uočiti zapanjujuću podudarnost s božićnom porukom crnogorsko-primorskog mitropolita Amfilohija Radovića.

Za mitropolita Amfilohija mediji su također globalni trovači i igrači u širenju totalitarne zaraze, a crkva posljednji branik pred nemoralom koji za cilj ima uništenje nacije, a nastupa pod krinkom obrazovanja.

Odgovarajući na pitanje da li će na svetom Svetom arhijerejskom Saboru SPC biti reči o istupanjima mitropolita Amfilohija i vladike Atanasija na mitingu u Beogradu povodom neprihvatanja briselskog sporazuma patrijarh Irinej je naveo da će na Saboru sigurno biti reči o tome, ali ne u velikom obimu. Lično ostajem pri stavu da je to njihovo mišljenje iza koga ne stoji ni SPC, ni crkvena tela, rekao je Irinej.

Ima ih oko 80.000. Etiopski katolici: kao takva zajednica potje u iz pročlog stoljeđa a od 1961. imaju svog mitropolita u Addis Abebi.

Susret će se održati na poziv nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića i pravoslavnog mitropolita Nikolaja.

Do dana otvaranja Skupštine nije bilo najava niti informacija o nazočnosti mitropolita Amfilohija Radovića čije su djelovanje obilježili ekstremistički i nacionalistički stavovi koji su suprotni kršćanskoj etici te poticanje sukoba koji su doveli do krvoprolića i ratnih zločina.

Formalno je više od mitropolita Jovana referentan episkop Fotije, rektor pravoslavne bogoslovije u Manastiru Krka, veliki protivnik Hrvatske pravoslavne crkve.

Znajući za prilike u Žumberku vladika Danilo je još pre hirotonije molio mitropolita da mu izda dekret i za Žumberak.

da je ta propaganda bila uspješna broj jugoslavena se ne bi povećavao, no od 71 kada se tom nacijom odredilo 273.077 stanovnika, broj se povećao na 1.216.400 u 1981. u srbiji ih je bilo najmanje (oni su bili najveći branitelji jugoslavenstva), dok ih je najviše bilo u hrvatskoj i bosni. ukoliko si bio hrvat u državnoj službi itekako je bilo korisno se deklarirati jugoslavenom, to sam prvenstveno mislio; srbi se nisu trebali isticati, oni su bili sami po sebi " istaknuti ". u vojsci je srpski bio službeni jezik, premda je formalno svatko mogao govoriti komande na svojim jezicima, no nikada nisam čuo " nadesno ravnajs ' " na slovenskom ili makedonskom. duhovni neimari prošle države bavili su se propagiranjem ateizma i jugoslavenske nacije (još se sijećamo " od vardara do triglava " i brenine " jugoslovenke "), osamostaljenjem hrvatske došlo je do retrogradnog procesa, i povratka vjere među narod. sada se čak i bivši kgbovci kao putin križaju pored mitropolita i jedu koljivo, a naglo je došlo do širenja duhovnosti, što je poput zakona fizike o akciji i reakciji. no kao što kineski komunisti nisu uspjeli tibetancima istisnuti vjeru, niti nametnuti lažnog duhovnog voditelja panchen lamu, tako ni ovdje dugogodišnji rad komesara i teze da je " religija otrov za duh " nije uspjela istisnuti dobre stare običaje hrvatskog naroda. onima kojima su uspjeli istisnuti i izbrisati njihove korijene sretan put, čeka ih protagora, buddha, shri chinmoy i drugi new age sveci; neka umjesto gospe u dnevnom boravku drže sliku velikog hadronskog sudarača:)

U povodu stajališta mitropolita zagrebačkog Jovana da bi Papin posjet Srbiji donio korist Srbiji ali da bi se poglavar Rimokatoličke crkve prije toga morao pokloniti žrtvama u Jasenovcu, kao što je prigodom posjeta Poljskoj odao poštu žrtvama Auschwitza, Hočevar je rekao da ne može razumjeti zbog čega se to toliko naglašava.

Pavičić za Kistanje preporuča " recept (srpsko/pravoslavnog) mitropolita Jovana Pavlovića ", koji je po Pavičiću predivna osoba, pa prema tome uzor za sve

Praveći omiljenu paralelu sličnosti i razlika između nekad-sad, on suprotstavlja likove mitropolita Stratimirovića, dvorskog pesnika Hranislava i Lukijana Mušickog, likovima Dimitrija Vučenova, Mladena Leskovca i - Milorada Pavića, 48 koji povodom ovog kaže: " Ne vidim zašto bi jedan slikar, jedan karikaturista ili jedan vajar mogao mirno da slika ili oblikuje svoje žive savremenike, ističući ponekad i crte koje ne doprinose ulepšavanju, već, naprotiv, životnoj uverljivosti, a da se to isto osporava jednom piscu. " 44

Međutim sada sam se i protiv volje primio arhijerejstva i upravljanja narodom Božjim, jer sam silom primoran na to navalili su silno na mene svi klirici sa skupom episkopa i mitropolita, a još pre njih, i sa njima zajedno, i blagočestivi car naš svi moji izgovori i umoljavanja da me ostave na miru, nisu bili uslišeni

Školovao se kao pitomac episkopa temišvarskog, kasnijeg mitropolita Vićentija Jovanovića-Vidaka.

Kako se to slaže s izjavom mitropolita zagreba kog, ljubljanskog i cijele Italije, Jovana Pavloviđa, koji je poslije susreta s kardinalom Franjom Kuhariđem u Zagrebu, 21. velja e ove godine, izjavio kako o " pokrčtavanjima Srba nema podataka "?

Zanimljivo je i mišljenje Alojzija Stepinca, koji je povodom svečanog dočeka mitropolita Germogena kod Poglavnika, rekao kustošijanskom župniku Vilimu Cecelji: Vidiš, mene nitko nije dočekao, a patrijarha dočekuju s počasnom četom.

Od 1681. g. do 1688. god. zauzima položaj mitropolita dabrobosanskog.

Sada za mitropolita Atanasija počinju teški dani.

Episkop Artemije, i pored brojnih bratskih sugestija sabraće Arhijereja (posebno kroz više pisama i tokom više godina od Mitropolita Amfilohija i Episkopa Atanasija), nije hteo da spreči aktivnosti Protosinđela Simeona u pogledu stvaranja nemira među klirom i zabunom među narodom na Kosovu i Metohiji i šire, što je konstatovao i SASabor u maju 2006. g.

Izgledalo je da će Leonardis najveći uspeh ostvariti preko cetinjskog mitropolita Mardarija, koji je, zbog preteških uslova u kojima je Crna Gora živela, 1639. godine priznao papu kao samodršca celog hrišćanstva (u isto vreme, molio je za pomoć od moskovskog cara, samodršca Rusije.) Papa Urban Osmi oduševljeno je pozdravio odluku cetinjskog vladike i obećao mu misionarski honorar na svake tri godine.

Godine 1648. u manastiru Morači, rimski propagandisti, unijati sa Ukrajine, prave lažne sabore sa kojih papi šalju pisma o tome kako su navodno Srbi tog kraja spremni da se pounijate, a 1651. godine grupa trebinjskih unijata, kaluđera i vernika, ustaje protiv zakonitog hercegovačkog mitropolita Svetog Vasilija, zbog čega on i bira ostrošku stenu, nastavljajući da čuva verski i nacionalni identitet svog naroda.

Za vreme tolerantnog i blagog mitropolita Danila (Dajkovića) posredno mu je nuđena pomoć u stvaranju autokefalne Crnogorske crkve, što je vladika Danilo odlučno odbio (znajući kako je Vatikan pomagao stvaranje makedonskog raskola).

God. 1829. izgrađen je dom mitropolita, a od 1845. - 48. Guvernerova palača zbog čega je srušeno nekoliko izvornih tatarskih tornjeva.

Navode kako još nemaju službeni stav o tome, kao ni namjeru bacati prokletstvo, no da je izjava mitropolita Amfilohija u duhu njegovih " uvijek nadahnutih i poučnih poruka ".

Artemije je bez odobrenja mitropolita Amfilohija kao zamenika patrijarha Pavla preko medija izjavio da će 1. septembra 2009. u Beogradu učestvovati na masovnom političkom skupu.

Za razliku od mitropolita koji je ranije dobijeni novac potrošio, guvernadur Jovan Radonjić u pismu kotorskom providuru 29. travnja 1782. godine, čiji sadržaj objavljuje Tomica Nikčević, što ga je napisao u vrijeme " kad je zaprijetila opasnost od turskog napada ", traži od adresata " deset miljara hljeba, jedan miljar praha i jedan miljar olova " pa naglašava:) na izvornom crnogorskom jeziku... " Ako ga ne bi ktio prevedri Senat darovati, ja ću vi učiniti skrit verho mojijeh dobarah što imam u vaš štat i što ću vi poslati makar duple zaklade ".

Sveštenik: Za najsvetijeg Patrijarha (ili visokopreosveštenog mitropolita, ili preosveštenog episkopa) našega (ime), za časno prezviterstvo, u Hristu đakonstvo, za sav klir i verni narod, Gospodu se pomolimo.

Godinu dana kasnije Pavle Nenadović izabran je za mitropolita.

Do ukidanja Pećke patrijaršije 1776. godine, bio je sjedište hercegovačkog mitropolita.

Sveti Arhijerejski Sinod SPC je u toku rata više puta intervenisao za mitropolita Petra i episkopa Savu, ali bez uspeha (O tome videti u knjizi episkopa Atanasija " Srpska Crkva u Drugom svetskom ratu ").