Usporediti uzbudljiv, iznimno slojevit, dominantno mračan svijet Princeze Mononoke s disneyjevskim trivijalizacijama doista nije mudro, jer Hayao Miyazaki, redovno kompletan autor svojih filmova, dakle režiser, scenarist, crtač i animator, koliko god to patetično zvučalo, doista jest umjetnik, a ne visokokompetentni tehničar kakve Disney proizvodi na pokretnoj traci, dakle istinski, integralni kreativac, ne tek tzv. zanatski virtuoz koji će pokušati do savršenstva dovesti unaprijed zadanu formu, mijenjajući autentičnu kreativnu inventivnost za onu tehničku (koja u tehničkom mediju kakav je film nesumnjivo ima svoj umjetnički potencijal, ali prečesto sve ostaje samo na potencijalu), a sadržaj tretirati po podobnjačkoj špranci u kojoj kao da se od new deala do danas ništa bitno nije promijenilo.