Kad razmišljam o Maksimiru mješaju mi se dvojaki osjećaji i misli, jedni su vezani uz tradiciju Maksimira i njegovu simboliku za navijače Dinama, a drugi na ekonomsku isplativost, funkcionalnost te sigurnost.Maksimirski ostadion je upravo ovih dana navršio 100. godina a da to nigdje nije spomenuto, a kamo li obilježeno.Uglavnom političke elite, ili oni koji su odgovorni za njega, se prema njemu ponašaju kao prema starcu kojega treba pustiti još koju godinu proživi i onda " zbogom ", priroda će već učiniti svoje.Što se tiče same lokacije, nekako zdravo-razumski mi se čini bolja opcija sagraditi novi stadion na Kajzerici, prvenstveno zbog toga što bi objekt bio izvan centra grada i uz glavne prometnice što bi policiji omogćilo olakšan posao, uostalom većina novih stadiona je izvan gradova.Ako bi se gradio stadion na Kajzerici grad Zagreb bi mogao utržiti novac od prodaje zemljišta na Maksimiru i dobili bi praktički besplatno nov stadion.Takva opcija ne bi opteretila gradski proračun, a navijači bi dobili novi, moderan, kompaktan, funkcionalan stadion koji bi sigurno gradu Zagrebu dao drugu dimenziju.Ako bi se pak nastavilo graditi na Maksimiru čini mi se da je arhitekt Barić dao jednu prihvatljivu i ne tako skupu ideju gradnje novog stadion na polažaju današnjih pomoćnih terena dinamove škole nogometa.