U mrklom je mraku samo mjesecina osvjetljivala njegove savrseno plave okice.

A mi smo imali srecu: ovo prava mjesecina za nesretne sipa svoju svjetlost preko naseg bola.

Već mjesecina Iva Jerković vješto izbjegava sva medijski popraćena okupljanja i baš sam je se nekako poželio.

mjesecina mi padala na balkon u jednom trenutku hihihihih kak super romantikaaaaaaaaa

Kada je kanal bio zavrsen ili se Mici samo tako ucinilo, jedne noci, bila je mjesecina, postrojeni su po cetiri u redu i dotjerani do skele u Jasenovcu koja je iskljucivo sluzila za prebacivanje logorasa izdvojenih za likvidaciju.

Sjajila sam se ko puna mjesecina u mrklom mraku.

u pocetku nije bilo ničeg, samo bog kao vjera, milost, ljepota i ljubav, kao osjecaj.on je spavao i sanjao.spavao je u tjeku mnogih stoljeca, u samom vremenu.napokon se probudio iz sna, pogledao je oko sebe i svaki njegov pogled pretvorio se u zvijezdu.zacudio se, i krenuo na put, da vidi svemir koji je stvorio.putovao je i putovao, ali kud god se zaputio, ne bijase kraja ni granice.svemir je dubina, svejedno, beskonacno..... stigao je do zemlje, znoj mu je padao s cela.kap je pala na zemlju i ozivila.postala je covijek.koji sad luta stvoren na sliku boga.i lutati ce svojim zivotom, spoznati ga. postoje mjesta gdje andjeli umiru, tamo ljudi gladuju, tamo je pakao na zelji.tamo djeca ne spoznaju ljepotu kad se rode, ona pate.tamo ta djeca odrastu u ljude koji ne poznaju boga kao milost, tjeraju njihovu djecu u zlo, da se ubijaju zbog primitivnih podjela meterijalnih stvari, zbog politike... njihovo se korjenje lomi... moj zivot ispunjem srecom zaboravio je na suosjecanje, pala sam u zaborav gledajuci svijet zapada gdije su maske ljudi sretne a ispod njih je prah i pepeo, sporkica djela. tako prije nego sto sam izasla danas vani, na jos jednu pijanku, u moj zivot srece i zabave, pogledala sam tv, sto inace ne radim jer su sranja na njemu.vidjela sam curu mojih godina, crnu, kako prica o svo zivotu.rekla je da bi radje otisla pobunjenicima koji su je tjerali da ubija i silovali je nego se vratila raspadnutoj obitelji, pijanom ocu i baki.kad tama pojede dan, kad ti je draze da te zlostaljaju nepoznati ljudi nego obitelj, kad si star prije nego sto se rodis, tad zivis gdje andjeli umiru.njezin glas je bio tako lijep, nevin djetinji, a rijeci duboke.lice joj je bilo puno ljepote, i to one uzvisene vrste, kad je svijet uzasan, tad su misli visoke, pune elegancije i veličanstvenosti.ljepota njezine duse je zracila kao svijetlo iz nje, sto se na ljudima zapada rijetko vidi, oni su slijepi iako vide, u njihovim ocima nema tog zivota i osjecajajnosti... svi smo braca, a osuđujemo jedni druge, nesvjesno gledamo u tuđi život smatrajuci se strancima.svi smo nastali kao kap znoja prema staroslavenskim mitovima, sto znaci da je tezak put zivota.onima kojima je lakse nek pomognu drugima, jer nema svak obitelj koja ce ti oprostiti, ni prijatelja koji ce te cuvati.koliko se god trudili necemo moci spoznati citav svijet, necemo moci ni spoznati sebe, ako i uspijemo u malo vremena sto nam zivot daje, onda smo vise od mudraca... kad smo igrali nogometa na stradunu u 7 ipo, slozno kao djeca, nismo se ljutili na tudje pogreske, bili smo sretni, slozni.to je veselje i radost, ne sport, to je igra, sport je dokazivanje da si bolji, a tu se onda ne biraju sredstva.tu ce biti sve manje poštenja i duha, biti ce više paklenske želje za pobjedom. a kroz život se upetljaš u svašta.u velike gadarije u koje se nesmiješ upušteti i to znaš, ne misliš nego znaš.i zatim si dužan da nekako ispašteš.i taj jebeni kompleks osobnosti koja ima potrebu da sama sebi šteti, kad ti duša kaže jedno a to jebeno tijelo nemože da posluša.i sve to ispadne na svijet....... sama sam tako jednom šetala jednu noc, vani nikog nije bilo, išla sam putem i prisjecala se događaja, snova koje sam sanjala, bijeli put obrastao bršljanom i mjesecina, jedina svijetlost koja je dopirala kroz granje.zastala sam kraj cempresa, odmah sam se sjetila cestica istine, nasmijala sam se.mozda su ti trenuci život, formula svemira, zvijezda koje je bog stvorio, život kao iznenađenje, slucajnost, beskonacnost, svejedno.dolazi kad ga je volja i odlazi kad mu se prohtije.kao rock, svejedno ti je, forever whatever, amen.sjetila sam se i svađe između nekog rokera i metalca, kao koja je muzika bolja i koja je skupina bolja.to je najgluplje po mom, kad čovijeka opterete stvari na koje nema i nemože imati nikakav utjecaj, kako nemogu potisnuti takve brige.tome ga nauči život, nauči ili slomi.jednostavno takve nevažne stvari briše iz svijesti i neopterecuje se time.. i tako kako sam stala kraj tog stabla shvatila sam, na cudan nacin i svoju pripadnost.mali cempres, njegovo malo postojanje šticeno zelenim pamučastim pokrivacem, zegrljajem grana u koje se računa debelo deblo, osut šiškicama, čvrstim sjejnim poput malih glava i šaka, žilavim.taj mali čempres u borovoj šumi mi je izgledao kao osamljenik.rastao je u šumi na osami, i nije bio kao oni drugi čempresi, bio je onaj s ludim šiškicama s puno slojeva.tako zatvoren u svoju crvenkastu koru, smolast, lijepio je iglice borova po sebi.mocan jedan cempres u obitelji borova, ali daleko u nekom sebi znanom svijetu, ostao je sam, daleko da je ni more, ni nebo, ni tvrdo tlo nemože pridobiti, čempres JEDNOSTAVNO NEMOŽE PRIPADATI

mjesecina ako mogu biti oni standovi cilo lito i na rivi i uz setnicu, ne vidim u cemu je problem DOMACI proizvodi budu na Rivi i po misecini i po zvizdanu uz neku simbolicku nknadu (za pokrit struju, ciscenje i sl.

Sadrvani stari pod beharom sapcu zacarane rijeci Sjene blijede mrtve prisluskuju kradom Ti spavas draga Behar pada na te na noge i grudi ti gole Juzna strana noci puna napregnutih tajna pokrila je tebe Mjesecina tvoja tijelo pije Usne se tvoje micu mole a vjedje snatre Ti sama goris u ovoj blijedoj zaspaloj noci - noc mrtvih sjena i mjesecine bijele Munnare kô utvare mlade gole blijeste se s osmijehom ukocenim bezbojnim i bonim kao u mrtve mlade zene U mjesecinu se dizu Zvonik strasno zao i mrk na mjesecini suti Niza nj se smrt spusta kroz crna okna vreba ledeno se ceri i slusa krikove noci Masivna kubeta i kapije stare mrko sute u sebi crne utvare kriju vjecne tajne u sjenama tonu i strasna djela snuju Cempresi ukoceni nicu iz tamnih sjena kao iz grobova crnih mrki hladni nepomicni cekaju na strazi da se dzini bore mrko gledaju na loznicu tvoju sto na njoj strasti gore Behar pada na te na noge i grudi ti gole Mjesecina tvoje tijelo pije usne se tvoje micu mole Vjedje snatre Ja uzalud cekam Sapucu sadrvani stari Pritiste me tajna starinskoga grada I u neke crne kapije me mami.

tisina je kao miris tvojih usana kap kise kao pogled tvoje duse zagrljaj vjetra je kao poljubac kojim me budis snovi koje sanjam su stvarnost kojoj ceznem pod tvojim dodirima drhtim kao sunce u podne kad trperi svojim najsjajnijim zrakama kad krvari svoju najvecu ljepotu i kad grije svojim najvecim zarom kao sto moje srce ljubi tebe svakim danom u pogledu vidim tvoju ljubav u svakom uzdisaju osjetim tvoju toplinu srca vidim kako me volis svakim dijelicem sebe kako ne prezres ni pred cim samo da dopres do mene samo da me spustis i pokazes svoje pravo lice da me upoznas s istinom svog srca i da jednom zauvijek zasutim i ne pitam glupa pitanja vidim kako kao djecak radosno zvonkim glasom govoris moje ime kako me zoves najsladim vokalima ljubavi i sajim kao zvijezdica gugucem kao grlica skakucem kao zabica od srece i radosti od ljubavi prodi, ljubavi, prodi pored mene jos jednom jos jednom da osjetim kako zrak struji kroz mene kad me dotaknes prodi s vjetrom sto s planina sjevernih nosi miris tvoj prodi kroz mene i tu ostani kao najsladi cvijetak ljetnog sunca sto zoru nam donosi i smijehe tvoje sto u meni izazivaju uzbudenost djetinju i radost nevinu ti sunce mojih jutarnjih zora ti mjesecina mojih najsladih snova ti bljesak vode vrta moje ljubavi dajes mi polet i lakocu sigurnost i vjeru srebrena nit si mojih snova sto ziba me dok tonem tonem u more ljubavi nase...

Opcinjen, zaveden njenom ljepotom, nadahnut njezinom poezijom, ciji stihovi su moji snovi, i ciji vrhunac jest upravo ova mjesecina, pruzam ti ruku i molim te za ples.

Nek nas okupa mjesecina, nek nas ispuni svojom carolijom, nek nas pretvori u dva delfina, razigrana u moru maste i imaginacije.

Bila je noc i bila je mjesecina, te je vidio da se to teretno vozilo krece prema naprijed, a on se od njega udaljavao.

Na ljude uticu trave i drvece, kisa i mjesecina, i to cesto mnogo jace nego drugi ljudi, a tih se pojava tvoj razum malo tice.

Bez daska, more kao ulje, mjesecina, toplo, uz delfine koji su nas povremeno dolazili pozdraviti.

Nocu su mjesecina i dupini nasi stalni pratioci.

Kroz guste oblake se probijala mjesecina te padala na jezero dajuci mu izgled stakla.

Tose - NIJE MJESECINA TO STO SJA U NOCI, TO SU TVOJE OCI PUNE LJUBAVI

I ove se godine odrzava Visnjanska Skola Astronomije, u Visnjanu od 8.8 do 18.8. Ove godine ce glavna tema biti promatranje filamenta meteorskog potoka Perzeida, narocito zato sto su do ove godine uvjeti za to bili losi (oblacnost, mjesecina).

Godine 1969. provela 6 mjesecina Royal College of Nursing u Engleskoj na edukaciji.

Mjesecina igra po svome... kisa igra po svome... sve radi sto mu je volja... ali ja... ja ne mogu da se ponasam samozivo... ne mogu da uzivam u zivotu... mogu da se pretvaram alinegdje u dubini duse u meni gori vatra krivnje...

Cesta se prostire ispred mene, obasjava je mjesecina..

Ne postoji više ni slaba mjesecina..

I mjesecina ce na nebu umrijeti, izgubit ce svoj vjecni sjaj

Mjesecina, on i ja opet gledam u njegove oci, opcinjeno kao i prvoga dana

PRATIM TE, jer SRCE NIJE KAMEN, ostavljas nas da patimo u SOBI ZA TUGU, jos neznamo CIJI SI?? i dalje cemo igrati IGRE BEZ GRANICA, nisi nas napustio MJESECINA ce nas cuvati jer je KRANJE VRIJEME da se vratiš i AKO ME POGLEDAŠ U OČI BOG ĆE JE BRANIT OD ZLA.

U svako doba i na svakom mjestu mjesecina mi je uvijek dirljiva

Jasna mjesecina sijala je u sobu; ja sam bio ledima okrenut prema svjetlosti, i na zidu sam ugledao sjenku prozorske daske i Houmova stopala oko 15 cm iznad nje.

Put od Sitnog prema domu po noci kad mjesecina obasjava stijene

Svoje nocne lovce su nazivali " Gekko " (Mjesecina), Byakko " (Bijelo svjetlo), Kyokko " (Aurora), a kamikaze " Kikka " (pupoljak narandze), " Baika " (pupoljak kajsije), ili recimo lovce presretace su nazivali po gromovima, macevima..