Na sliki su oko 80 malih pana, 1 falša crnog vina, 3 auta nabrijana s jako dobrom mjuzom i to sve dečki iz Međimurja točnije is SOUND GARAGE teama.

Swe je pocelo izwrsno... dobrom mjuzom, plesom i pjesmom.

Bravo za organizatore, gradelama i dobrom mjuzom protiv uvoza idiotarija sa sjevera.

Vrhunac koncerta u glazbeno ekspresivnom smislu osjetili smo na pjesmi Ana Nirvana, tekkno bit iz future shock doba u kombinaciji s domaćom rock mjuzom u kombinaciji s novokomponiranim melosom.

Imate ponuđenih 15 pjesama koje iz midi fileova možete pretvoriti u mp3 zapise ako ste spojeni na net, a da budem iskren, mnogo je bolje igrati sa mp3 mjuzom.

Nenad je zaljubljenik u party scenu a Predragu je želja baviti se produkcijom i hip hop mjuzom.

Sa ovakvim si mišljenjima, uz Milića, Bilića, Tanju Devčić i Tomljenovića perjanica slobode u medijima, uz sve te jugovićke namiguše i javno-komunikacijske sirovine sa HRT-a i još više sa HR-Radio 2 postaje, koji su nas opet počeli mlatiti, u dnevnom programu, sa mjuzom koja spada na Mirogoj i u lječilišta sa depresivce-melankolike, a ne u audibilitetnu furku državnih radio-postaja.

Održana je kratka modna revija popraćena dobrom mjuzom, šampanjcem i jagodama, te dobrim društvom.

I slušalicama, naravno, ali s nekom, meni neslušljivom mjuzom.

Ja sam pak odlazio na neki drugi zadatak, da svojom mjuzom pokušam pridonijeti svemu.

Paralelno s tom žešćom mjuzom slušala sam i upijala soul i r ' n ' b mjuzu uz koju sam najviše vježbala pjevanje.

Ja tugu tjeram dobrom mjuzom, šetnjom u prirodi i recimo čokoladom sa lješnjacima.

Filmići su vrlo raznoliki i svaki nas je na neki svoj način oduševio: bilo je tu epskih priča, fascinantne sposobnosti jednog čovjeka koji se okušao u 1000 pustolovnih sportova, zatim igranja s mjuzom i montažom, pokretom i atmosferom, te emocija, akcije i dobre zafrkancije.

... nikad nisam baš bio od ovih playstation igrica... iako bi me se moglo svrstati u kompjuteraše zbog struke (doduše, ne nosim naočale i nisam ćelav... još: -))).... izišao je kao neki playstation 3 i sad su svi, s oproštenjem, popizdili za tim... rasprodalo se sve dok si rek ' o keks... ono, mogu si to priuštiti, srećom, nije mi to neka lova da bi propao da ga kupim, ali mislim si, daaaj, pa čemu?... ionako sam 8 h pa i više, dnevno, pred monitorom... pa onda još i doma ovako malo... pa još malo i pred tv-om... još mi samo fali da do 5 h ujutro igram neku koljažu sa čudovištima koja skakuću sa svih strana (mislim, nije da uvijek spavam u to doba, ali...)... nedavno mi je, jedan kolega, objašnjavao kako je imao super izlazak preko vikenda, naime, igrao je neku multiplayer igricu preko LAN-a cijelu noć (Local Area Network za neznalice: -))... ne znam otkad se to počelo ubrajati u izlaske?: -)).... daaaj, ma taman posla, pa moj izbor izlaska je uvijek u nekom klubu sa odličnom mjuzom i brdom zgodnih cura, pa o čemu pričamo???... inače, probao sam igrati malo te igrice i nisam imao baš previše smisla, ili strpljenja za to... jebiga, uvijek me ubiju odmah na početku... jedino kaj me zainteresiralo su bile one vožnje nekakvih rally-ja... izabereš si autić i razbijaš ga po drveću oko ceste, kad već ne smiješ pravi: -)))... ali poanta priče je, pa kaj nije bolje otići na nogomet nego ga igrat preko joysticka?: -))... ne kužim, mislim, moje igre su bile cjelodnevno navisavanje vani po kvartu, svaki dan nogomet u predvečerje kad padne sunce, pa makar te stariji dečki stavili na gol... jel itko igrao " ćiri guze "???: -)))... to ako ne probaš kao da nisi ni živio: -)))... igra se na prvu, znači jedan dodir lopte je dozvoljen, nema štopanja, s tim da je jedan na golu i mora oduzet loptu ostalima, a ako ju oduzme, onaj koji je izgubio loptu ide na gol... tko prvi primi određeni broj golova, mora se naguzit dok ga ostali gađaju loptom... naravno, puca se nogom i to svom snagom: -)))... ono, drhtiš u nadi da će te promašit: -))... a tek vožnja na biciklima... s njih sam padao toliko puta da je to neizbrojivo... izgulio sam koljena, laktove, natukao guzicu stoput, koji put zveknuo čak i na glavu (ok, svi primjećujete posljedice: -))... tko se još sjeća " skejta "?: -))... eeej, pa ja sam radio skokove sa rizola, na rizol, preskakao rupe, spuštao se niz brda s njim, da napomenem, isto se poprilično narazbijao... pilio sam dasku da izgleda jebenije, nabavljao profi korače, crtao motive po njemu, čak sam imao ideju i da ga idem kuhati kako bi mogao dasku savinuti da izgleda kao ona profićka sa američkih filmova, ali srećom mama i tata su objasnili sinu neke stvari: -)))... da mi je samo znati tko je tu pizdariju smislio, da drvo kuhaš pa ga možeš savinuti: -)))... a onda, odeš u šumu, ubereš si fini štap, napraviš luk i strijele i rat može početi: -))... najbolji lukovi su prebacivali zgrade... a jednom su prilikom strijele čak imale i čavao na vrhu, tako da ima težište prema naprijed, naravno (kak smo bili bistri, ha?: -))... ok, možda smo bili malo agresivni ponekad, ali najzanimljivije je da nitko nikad nije nastradao: -))... napravili smo jedno 10 koševa... recept je bio, odeš sa društvom na najbliže gradilište, ukradeš gredu, izgubiš tenisicu u blatu, pa se bos vraćaš po nju, i onda 5 budala nosi 4 metra dugu gredu po najprometnijoj ulici, dok nas ljudi koji upravo stižu s posla, gledaju u čudu... ono, idu ljudi, idu djeca s ogromnom gredom među njima, ko skrivena kamera: -))... jednom smo nekog bedaka poslali da pita tipa na gradilištu da li mu treba ta greda... ovaj ga je skoro zafitiljio nogom u guzicu: -))))... nažalost, taj koš bi vrlo često bio ubrzo srušen od strane nadrkanih starijih ljudi, ili zbog neke babe kojoj bi redovito smetalo što djeca kao takva postoje, a ponekad i čisto iz razoga što smo razbili nečiji prozor i pobjegli... a zimi sanjkanje... auuu, kad pogledam brda sa kojih sam se spuštao, uvijek zaključim da očito nisam bio osobito bistro dijete... mislim ne kužim, gdje sam ja zamišljao da ću se zaustaviti?... i gdje sam se uopće zaustavljao?... sjećam se jednom prilikom u grmlju, iz kojeg mi je trebalo pol sata da se ispetljam... ma to je život, jebeš čudovišta iz igrice: -)))... proljeće je ljuuuudi... ma kakav plejstejšn, ajmo van: -)

I tako, dok se ekipa zabavlja sa filmićima i mjuzom, dudom varalicom, u igri su krupnije, dalekosežnije stvari.

/ ibrica jusić/masu masu me nije bilo. i svashta se u medjuvremenu dogodilo, i nije da bash imam neku pretjeranu volju pisat ovo, al to radim chisto malo se trgnem i josh vaznije, da ne bih morala pisati neku zadachu (da, da, i to imamo na faxu:) za sutra. neki pms dan (mjesec chak shtovishe), iako se manifestirala po. post. a ne. pred. principu... da, but aj em bek, pa se nadajmo da cu opet postat redovni chlan blogerskog drushtva... uglavnom, recimo ajde da sam bacila puno onih raznih najlon vrechica i kutija i svega onoga shto dobish kad kupish novi komp a kasnije ti ne treba. da, da, napokon sam odluchila what to do sa mojim life time savings. skupila se lijepa svotica na knjizici (na koju je ishla sva lova od svih poslova, pa lova od rodjendana, subvencija, stipendija i sl.) i eto, ulozih to u neshto sht ose zove hp compaq nx9030. barem mi tu tako pishe. sad napokon mogu bit sama sa sobom i sa svojim kompom bilo di i bilo kad. vech sam se ga lijepo. personalizirala., nakrcala ga mjuzom, sredila si sve fajlove i sve to. sad ga samo josh moram krenut pametno upotrijebljavat:) ful mi je josh chudno kad udjem u sobu i vidim. viktor a. (thats his name, yeah). za sad josh uvijek buljim u njega 12 ak sati, ali nije da bash nesho pametno radim. uglavnom ga josh prilagodjavam kako meni pashe i premjeshtam fajlove po folderima, i da, pishem zadache za fax:)/i misha i usb stick sam si isto kupila/da, pao je i neki shopping osim toga, mit my muther, pa sam bacila tih rachuna i markica. a uglavnom se radilo o donjem rublju, pantiesima i socksima. i ful je sve lijepo i ful sam zadovoljna, i nemam vishe u ormaru samo mtch socijalistichke gache nego me se sad ni cosmo ne bi posramio: O sad sam na miru shto se tiche garderobe bar 2 godine. a bacila sam i par charapa koje su mi se raspale, zato sam i morala te zamjenske kupit. kupila sam si i shtrample, jer sam skuzila da je vrag odnio shalu (uahaha) s tom zimom. i napokon sam kaput izvukla i pochela ga furat, umjesto jakne. u medjuvremenu sam i potroshila ono malo zaliha hrane shta sam imala - bacila sam kutiju do rize (ona neka najjeftinija, al nije k), pa kutiju od puris pilechih medaljona (koje najcheshche jedem u kombinaciji sa prije spomenutom zomRi), pa puuno kutija domachica i choco cookiesa (to su oni kick ass kolachichi, kao krashevi krashuljci, ali 100 puta bolji, i jeftiniji, jedino je dizajn ruzan, shto me dugo sprechavalo u tome da ih uopche probam, ali onda sam shvatila da odijelo zbilja ne chini chovjeka)... znam da je tu bila josh mnogo chega bachenog, imam i listu negdje, pa cu ta smecha: I ostavit za next dejz... ne zamjerite na dosadnosti, josh se ufuravam...

- dobro, ja sam novi u tome pa se nit ne " sjecam " neceg davnijeg a niti ne znam sad bas sve umjetnike - meni je, kazem, najbolja bila druga, s izuzetnom mjuzom Villa-Lobosa, to mi je sjelo finjak, a ovo ostalo li-la - " Coppelia " je bila odlična, gledao sam to, a " Danse macabre " se, isto kao i " Baletna večer ", prilično rijetko izvodi - " Shakespeare na Exit " sam također gledao, ali htjedoh reć kako bi radije " Shake " po drugi put (sto je iovako ionako u planu) nego " Baletnu " po prvi put.

Guinness, nije dobro sjelo... stižemo, dočekuju nas 3 cure... ovo već bolje izgleda... dolazimo u neku veliku kuću, čak i prepoznajemo neke polu-poznate ljude... a čuj, uz dobru mjuzu i alkohol (čitaj bačva pive i sve moguće žestice), vrlo brzo se sklapaju prijateljstva... samo ne znam zašto je svako malo treštalo " Jesi ' l mala ljubila do sadaaaa, jesi, jesi al Bosanca niisiiiii ": -)... ok, povlačim ono o dobroj mjuzi... nazovimo to samo mjuzom (iako volim dugme): -)... brzo smo se ufurali u ekipu, nazdravljali sa totalnim strancima, plesali sa nekim curama, cugali, pjevali... jedan je muljao neku bosanku iz njemačke (" jebo Pariz, men ' je Frankfurt stoput bolji "), drugi neku malu zagorku, treći je zaspao preko neke bačve, četvrti je vani na hladnoći s nekom curom pjevao " Biljana platno beleše " (Makedonska narodna), a meni je frendica govorila koju od njenih cura mogu bez problema zbarit, jer njen sam tip, zna ona: -)... ah, obzirom da sam se posvađao sa tadašnjom par dana prije, i prekinuo (jedan zmaj o kojem ne želim ni pisat ni sjećat je se)... baš me briga, uzet ću kaj mi se pruža... cura je zgodna, kaj ti više treba (plitko, znam)... sljedeći tren se slikam grleći neke ljude i stojeći na stolici, dok nas neki tip koji stoji na stolu zalijeva šampanjcem... valjda je bila ponoć, ne znam...: -)... i skompao sam se s tom curom, slatka je bila, dobro se ljubila, a trebalo nam je to valjda tad... barem koliko se sjećam: -)... dobar provod... ali osnovni problem je što nismo imali prijevoz za natrag... a nije nas bila ni briga, da bi se potrudili sredit si nešto... nažalost, jutarnji bus nije prolazio kroz to mjesto, nego kroz jedan gradić udaljen dobrih 12 km... i tako u nekih 5 h ujutro, dobrano pijana ekipa 5 bitangi se okupi da sagleda problem... dobar dio poznatih je već zgibao, nećemo mi tu ostat zadnji nepoznatima u kući, idemo i mi... ali nemamo kako... ma kaj ne bi imali, pa idemo pješke... najpametniji je prozborio.. ali vi niste normalni, znate vi koliko je to do tamo?... bahato mu odgovaram... ma kaj, pa tam smo za pol sata... ostatak se slaže... idemo... naravno, taj jedini ostatak od naše kolektivne pameti nas je pokušao spriječiti, ali nije mu preostalo ništa osim da slegne ramenima, dobro se zakopča i krene s nama... vani zima, debeli minus... snijeg... led... a pijane budale idu nepoznatim cestama usred ničega i još pjevaju... baš sam pomislio kako smo već blizu, kad ono tabla... to naše selo udaljeno 2 km... jebote prešli smo samo 2 km... odmah smo se otrijeznili... zima, hladno nam... hodamo dalje, pokušavamo stopirat, naravno, rijetki vozači nas ne doživljavaju... posklizavam se, upadam u neki jarak, srećom da je sve smrznuto, inače bi još i blatnjav došao doma... hodamo dalje... izlazi neki pijanac, jedva stoji na nogama... šefe, koliko ima do glavne ceste?... ne bum vam niš rekel, ko vas jebe sve skupa... frend ga želi ići ubit isti tren, ali ga sprečavamo: -)))... dolazimo do nekog sela, babice čekaju da dođe kamion što kupi mlijeko, smiju nam se i nude nas, a mi ih zezamo... a jel bako, a pošto kuglica tog mlijeka? jel može u kornetu?... konačno stižemo u taj gradić, do kolodvora... promrzli, a niš ne radi... bus ide tek za 40 minuta... jebote umrijet ćemo ovdje... jedan predlaže, ak se stisnemo bit će nam toplije... jebote eto pederluka, ja idem tražit di ima kaj, nebum se ja tu s nikim stiskal... srećom otvara se benzinska 500 m dalje... sjeli smo na radijator i kupovali čokoladice da dođemo k sebi, a prodavači su nam se smijali... dolazi bus... sjedamo u njega... zaspao sam istu sekundu... došao doma u zg u 11 h ujutro... bilo mi se preteško čak i skinuti, samo sam se prevalio u krevet... jebena nova godina... al priča za sva vremena: -)))

Njima se najviše svidjelo kad su curke ponesene dobrom mjuzom plazile jedna po drugoj simulirajući lezbačinu, čime su još jednom potvrdile onu staru dobro poznatu legendu o vatrenim Ukrajinkama.

Sa nešto tvrđim krajem Sven zaključuje svoj set oko 5 sati, a Petar preuzima stvar nazad u svoje ruke i sada već pomalo ispražnjeni floor odlično grije očito tvrđom mjuzom.

Dakle, opusti se i mrdaj s mjuzom, nitko te ne proučava

Zatim su se pojavili i šefovi parade - 250 DJ-a, koji su pristigli iz 20 zemalja oboružani dobrom mjuzom i jakim razglasima, a tik uz njih i brojno " pješaštvo ", sastavljeno od 800.000 dobrovoljaca, spremno podnositi i kišu i snijeg.

Obzirom da ćete profitirati mjuzom, to će vas opaliti po džepu pa pivu nećete dobiti ispod 700 - 800 forinti što vas ispada cca 20 kuna.

Reci, jesi li syncao WinMo, Symbian ili bilo koji drugi mobitel bez žice, skupa sa aplikacijama, mjuzom, fotkama i svime inime?

I sami bi radije auto sa mp3 mjuzom, zračnim jastucima, ABS-om, elektro podizačima stakla, grijanim sjedalima, klimom, HDi ili CRDi motorom nego auto koji za brzinu od 120 treba nizbrdicu od 10 % u dužini 1 km i ljeti ima tropsku, a zimi polarnu klimu.Ako vam se ne sviđaju novotarije u F1, gledajte indy ili formulu renault.Tu vam dolaze vozači, najviše, do izražaja, a ne bolidi.I još nešto, majstori. Vi ste svi prekaljeni F1 drajveri, pa znate kak je to voziti po ovakvoj stazi i kroz zavoje sa smanjenim potiskom na zadnje kotače, pa slobodno pljujete po ostalim vozačima koji i bez DRS-a nose glavu u torbi (a da ne velimo koliko sa njim). Imate na ju-bi-tu-u, sigurno, filmića kaj se dogodi bolidu kad ostane bez daunforsa na stražnjem krilu, a to vam radi DRS.Smanji vam grip guma za stazu.

Shteker se ne bavi toliko istraživanjem raznih žanrova, koliko tehničkom preciznošću i pomno odabranom mjuzom iz techna, minimala i housea.

" Bili smo tu, bavili se mjuzom, bacali lijevo i desno.

I moja malenkost je bila na licu mjesta na biciklističkom sicu i sa uživanjem sam odvozio rundu po gradskim ulicama... za dobro raspoloženje je u povorci bio i jedan tricikl sa akumulatorom i jakim zvučnikom i dobrom mjuzom koja je privlačila poglede prolaznika i turista koji su s veseljem komentirali i pozdravljalai kolonu.

Pa počeci hvatanja mojih ušiju povezani su definitvno sa discom i disco-popom 70 - tih (Village People, Bee Gees, Silvester, Donna Summer, Boney M, ABBA, Silver Convention,...) te funk mjuzom (Earth, wind fire, Ohio players, Kool the gang, Cameo, isl.).

Taj prvotni odgoj rodio je afinitet za gruvi i melodičnom mjuzom, a pošto bijah i simpatizer punka (jer je melodičan) bilo je sasvim logično da potpuno prigrlim najdraže mi 80 - te sa svim svojim lepršavim, optimističnim raznobojnim smjerovima i podžanrovima.