E da jugoslaveni i maštaju o tome da nestane, ali preživio je hrvatski narod Mlečane, Turke, Austro Ugarsku i dvije Srboslavije, nebrojene pokušaje uništenja, asimilacije i negiranja pa će i EU

Dakle, govorit ćemo samo o Neretvi, kraju koji niti Mlečane nije puno zanimao i gdje o nekom gdje god je bar jedan talijanski grob tu je Italija - nema ni govora.

Nagovorio je Mlečane da s križarima potpišu novi ugovor po kojem će križarima oprostiti plaćanje dijela troškova sve dok potreban novac ne osiguraju osvajanjem i potčinjavanjem Zadra mletačkoj vlasti.

Iako su nekoć davno, kada su ih osvojili omiški gusari, dozivali u pomoć Mlečane, Boljani vole naglasiti kako su u 18. stoljeću u pomorstvu bili odmah iza Boke i Lošinja.

Šteta što nije spominjao Turke i Mlečane.

U Gracu osujećuju moje osnove protestantski ministri, a u Hrvatskoj mrze ban i general Lenković na Mlečane - dakle i na mene.

Dio ih se oslanja na napuljskog kralja, dio na Mlečane, a dio na Habsburgovce.

Grad koji je preživio Mlečane i Turke odjednom se boji BiH.

Bilo je tu preljuba, krađa, laži, ali ono što je najviše zanimalo mlečane bile su; utaje poreza, šverc, tko je bezbožnik, tko se protivi njihovoj vlasti.

Tek je " Zadarski mir " 1358. godine potisnuo Mlečane iz dalmatinskih gradova.

Prema izvorima u pomorskoj bitci 1190. godine Zadar je pobijedio Mlečane, upravo po zagovoru sv. Krševana, te se od tada mijenjaju stvari, kazao je Vežić.

I nije u 11 st. nego u 10. za vrijeme kralja Tomislava.Pričajući o slavljanima ja sam mislio prije svega na vrijeme prije, makar se često i kasnije te stanovnike prije svega nazivalo slavljanima... Jednostavno u srednjem vijeku je regionalna odrednica bila puno popularnija od nacionalne.Tako npr. imaš mlečane, bavarce, pruse, burgundijce koji se u to vrijeme rijetko ili nikako ne nazivaju nijemcima, Talijanima ili Francuzima... naravno da postoji logika u tome, ali nije svima 1848 jednako udarila pečat

Dana 29. siječnja 1444. poslanici Poljica, plemeniti i časni vitezovi gospodin Radoš Petrović i gospodin Ivan Grgurević te splitski knez Kristofor Marcello, postigli su, na dobro stanje presvijetloga i preuzvišenoga duždevskog mletačkog gospodstva itd. i grada Splita i čitave poljičke zajednice, sporazum o priznavanju mletačkoga vrhovništva nad Poljicima, koji je uz neznatne promjene potvrdio i dužd Frano Foscari 3. ožujka 1444. Zanimljiva je stavka iz ugovora po kojoj su se Poljičani obvezali da će kneza birati na jednu godinu iz redova splitskih plemića, koji će biti po volji Mlečanima, Splićanima i Poljičanima, a knez je trebao tri puta doći među Poljičane i suditi; polovina vrijednosti od njegovih presuda pripadala je njemu samome, polovina trojici sudaca, a pristavu koji se među njima nalazi deseti dio, te su također Poljičani imali obvezu ratovanja uz Mlečane o svojem trošku na prostoru od Neretve do Krke, te od mora do Livna, a preko tih granica o mletačkom trošku i za dvije trećine plijena.

Povratak jadranskih gradova u ruke vladara koji su se, barem nominalno, oslanjali na tradiciju hrvatske srednjovjekovne državnosti što se nastavila u ugarskome prijestolju za Dubrovčane nedvosmisleno znači da bi se zauvijek trebalo truditi da se tuđi, pritom se tada misli na Mlečane, ne vrate ⠀ oni to u diplomatskim dodirima s komunalnim upravama iz morskoga susjedstva odveć ni ne kriju.

Iskustvo iz prethodnih ratova poučilo je Mlečane koliko je važno što prije prionuti izradi katastra, kako bi sređivanje zemljišnih odnosa poslužilo trajnom naseljavanju novog stanovništva i vladavini Mlečana nad Morlacima.

U povijesti čovječanstva ni jedna država nije bila vječna pa su tako Mlečane u Istri nakon tisućugodišnje vladavine zamijenili 1797. Francuzi, Francuze 1813. Austrijanci, Austrijance 1918. Talijani, Talijane 1943. Nijemci, a od 1945. god.

Međutim, 1409. Ladislav Napuljski je prodao Mlecima svoja prava na Dalmaciju, pod Mlečane je pripao Kotor i dio Boke 1420.

Ladislav Napuljski prodao Mlecima svoja prava na Dalmaciju, pod Mlečane je pripao Kotor i dio Boke 1420. Sjeverozapadni dio ostaje u vlasti Sandalja, a iza njegove smrti u vlasti njegova sinovca hercega Stjepana Vukčića, kojega zamijeniše Turci.

Postoji tradicija koja govori da je Marko Polo, koji je sudjelovao u pomorskoj bitci 1298. god. u blizini Korčule u kojoj su Đenovljani nadjačali Mlečane, a njega uzeli kao zarobljenika, rođen 1254. u gradu Korčuli.

dragi prijatelji, istina je potpuno drukčija. sva društva na ovom prostoru prije komunističke vladavine bila su gotovo jednako netolerantna. neću se ovdje zadržavati na pavelićevoj kvazi-državi jer je bila prekratka i u užasno nesređenom vremenu, ali pogedajte kraljevinu jugoslaviju pa prije nje austro-ugarsku i još dalje mlečane (turci su izvan kategorije, odnosno u kategoriji s hunima i avarima). koja je od svih tih tvorevina bila prava demokratska, koja je bila bez političkih zatvorenika? pa jedan od glavnih razloga zašto je maček pobjegao pred komunistima je bio taj što je taj isti maček svega par godina ranije proganjao komuniste, držao ih po zatvorima i mučio na najrazličitije načine često puta bez suda ili sa smiješnim optužbama i još smješnijim presudama. zbog čega je tito primjerice bio u jugoslavenskim kazamatima punih 6 godina? zato jer je bio neradnik - ma dajte molim vas.

Upravo se u doba kneza Branimira zbio najveći poznati ratni sukob na moru između Neretvana i Mlečana, kada su Neretvani 18. IX 887. g. kod Makarske tako porazili Mlečane, da su im i samog dužda Petra Kandiana ubili. 16) Čini se, da su upravo poslije toga teškoga poraza Mlečani bili prisiljeni da za preko 100 godina plaćaju danak i hrvatskome vladaru i neretvanskome knezu za slobodnu plovidbu po Jadranu, pa kroz to vrijeme ne nailazimo ni na kakve ratne sukobe između Mlečana i naših. 17)

Stoge ne čudi da Milinović upravo Mlečane optužuje za mračno doba Zadra od kasnog srednjovjekovlja do kraja 18. stoljeća, te na sve načine nastoji povezati povijest zadarske crkve s glagoljicom i slavenskim bogoslužjem i promovirati mit cetinskog kneza Domalda kao (hrvatskog) junaka Zadra.

Zadarskim mirom 1358. odbacio je Mlečane s istočne obale Jadranskog mora i uzeo u zaštitu hrvatski Dubrovnik, tada trgovačkog takmaca Venecije.

Preživjeli smo mi u Dalmaciji i Mlečane i Turke, a stizali su nam u goste i strašni Tatari.

Pored zabrane nadbiskupa Prenđe i maltretiranja Stanaraca od strane Čedomira Perinčića i Branka Dukića raspolovljeni pjevački zbor Stanaraca ipak je 25. veljače 2008. zapjevao u zgradi Doma sindikata u Kampo Kaštelo, što je imalo i simboličan značaj, jer su u ovoj četvrt Varošani - preci današnjih Stanaraca i Ludovikova vojska na blagdan sv. Zoila 16/17. prosinca 1357. pobijedili Mlečane.

Povijesna uloga uskoka nije bila samo u borbi protiv Turaka, budući da su oni napadali i Mlečane, osobito oni uskoci nastanjeni u Senju, pljačkajući i potapajući njihove trgovačke brodove.

Opskrbljivao je Mlečane vojskom, brodovima i žitom (50).

Nastojeći izbjeći Mlečane, T. je 1382. priznao vlast Habsburgovaca, koji su tako dobili važnu luku i izlaz na more.

Nismo preživjeli 1300 godina, Avare, Bugare, Madžare, Turske, Mlečane, da bi nas jedan istočnjački despot i poslije njega jedan zagorski bravar utope u neku miks naciju.

gle, povaljsku listinu (znam da nema veze s dubrovnikom, ali je dobar primjer) je spasio župnik kad je vidio neku babu da njome raspiruje vatru i skužio neka čudna slova... vjerojatno je kuhala juhu za mlečane, zla baba.