Vidjeli smo Duždevu palaču, nekadašnju rezidenciju mletačkih duždeva, Most uzdaha koji povezuje Duždevu palaču sa zatvorima, Nacionalnu knjižnicu Svetog Marka i tako smo stigli do najvećeg i najvažnijeg trga u Veneciji - Trga Svetog Marka.

Djelo su mletačkih drvorezbara seicenta i ubrajaju se u jedne od najljepših drvenih skulptura baroka u Dalmaciji.

Istraživanjem na terenu svih do danas postojećih oznake, projektom se pokušava što točnije utvrditi granice između mletačkih i austrijskih posjeda, granice pojedinih općina te teritorija od osobitog državnog značaja, kao što su bile šume.

U svojoj završnoj pripomeni romanu autor napominje da je Henry Thode svom djelu Frankopanov prsten dodao i gradivo mletačkih arkiva i osobito Sanuda. (Književno pišu ga ÂťSanutoÂŤ, ali u ÂťVucimaÂŤ sam zadržao pučkiji oblik). 65

Uz postojanje udruge vezano je i niz priznanja istaknutih mletačkih crkvenih i svjetovnih osoba, kao što su indulgencije i darovnice.

Našavši se poput drugih mletačkih bratimskih udruga pred neizbježnim ukidanjem, tadašnji predstojnik Josip Zuanić, zvan Bratine, obratio se 14. svibnja 1806. predstavkom francuskoj upravi.

Nasuprot većini mletačkih bratovština, na mnogobrojne apele i zagovore kojih se francuska vlast u cijelosti oglušila, hrvatska je udruga naišla na povoljan odgovor i uspješno prebrodila najkritičnije razdoblje svoje povijesti.

Vojska s mletačkih brodova okružila je Grad, namjeravaju preko gradskih mira iznenada ući u Grad i pokoriti ga.

Tako arhivi Venecije sadrže i cijelu prijepisku i niz izvještaja pravih mletačkih uhoda koji su pratili te čudnovate goste smatrane uhodama, a viđene na teritoriju Istre.

U crkvici Sv. Nikole na groblju u Rakotulama koju su sagradili u 14. stoljeću članovi motovunskog ogranka mletačkih patricija Barbo, sačuvano je najreprezentativnije djelo zidnog slikarstva u Istri freske koje su djelo dvojice talijanskih majstora iz sredine 14. stoljeća, a prikazuju narativne prizore legendi o Sv. Nikoli (rođenje, obaranje Artemidinog drva, darivanje tri siromašne djevojke i siromašnog plemića).

Tako su se Dubrovčani i fizički odvojili od mletačkih posjeda u Dalmaciji.

A sada - mjesto zlatom nakićenih mletačkih palača gleda porušene gradove i izgorjele dvorove, njihove tmurne i tamne ostanke usred opustjelih sela.

Na kraju ovog prikaza navedimo da je ime malvazija usko vezano s Mletačkom republikom i njihovom vinskom trgovinom iz grčke luke Monemvasia (što u prijevodu znači luka s jednim ulazom) do mletačkih, posjeda i drugih za njih važnih tržišta u kontinentalnom dijelu Europe.

Najznačajnije su naušnice s tri jagode kakvih je 20 - ak, brončano prstenje te novčići raznih mletačkih duždeva i nekoliko primjeraka novca Ludovika Anžuvinca.

Deplijan je izdan uz izložbu restauriranih slika mletačkih majstora 17. stoljeća u Istri.

Ovo najbolje potvrđuje zaostavština vladike Visariona Borilovića - Bajice, koju čine: 275 zlatnih mletačkih cekina, 375 srebrnih reala, 38 1/2 dukata i 11 lira.

Ta kosa, kosa plavih mletačkih duždevica, ima nešto od svilenih uzica za hvatanje jadnih ptičica i ludih ribica.

Nakon obnavljanja starih mletačkih skladišta 1849. godine uz povremeno održavanje tih zgrada problem skladištenja je dugoročno riješen.

Svijest o skončanju Kraljice mora bez otpora, kao i slutnje o neizbježnom kraju stoljetnih mletačkih državnih i političkih ustanova, utjecali su na opću anarhičnost i izbijanje nereda u gradu i okolici.

U njem svoju Juditu piše i otac hrvatske književnosti Marko Marulić, a iz izvješća mletačkih sindika što su ga 1553. poslali mletačkoj vladi možemo pročitati: " Svi Splićani žive po navadi i običaju slovinskom, te je njihov materinski jezik toli sladak i ljubak, da drži prvenstvo u Dalmaciji, isto tako kao narječje toskansko u Italiji, koje se može nazvati cvijetom te najljepšim i najboljim narječjem u Italiji ".

Gusarske akcije Neretvana ugrožavale su plovidbu mletačkih brodova i brodova dalmatinskih gradova.

Od prapovijesnih, preko rimskih pa sve do mletačkih vremena, Osor je bio centar i raskršće, gdje bi se razni putevi i kulture spajali i isprepletali.

Mletački pokušaji oslobađanja grada u Ciparskom (1570. - 1573.) i Kandijskom ratu (1645. - 1669.) ostali su - kao i kada je riječ o nekim drugim (tadašnjim i kasnijim) pokušajima oslobađanja izgubljenih mletačkih stečevina (Bar, Ulcinj) - bez konkretnog uspjeha.

Takva praksa unošenja lažnih mjesta tiskanja bila je vrlo česta u Veneciji, a do nje nije dolazilo proizvoljno, već samo izričitom odlukom mletačkih cenzora.

Eto, samo spomenimo da je Aretino darovao Tizianu, pasioniranom zaljubljeniku u glazbu, skupocjeni klavikord, na kojem je slikar prebirao po tipkama dajući takt uzbudljivoj atmosferi u kojoj nije nedostajalo mletačkih pokladnih jela, posebno pernate divljači iz laguna, dok je izgnanik Aretino donosio tadašnje rimske gastronomske inovacije na zajednički stol oko kojega su s prijateljima sjedile bujne, ali probrane kurtizane i uživale u hrani i nježnim i strastvenim dodirima.

Z a južnu Hrvatsku je interesantno ono što su u gradnji orgulja događalo na području Venecije jer su za crkve na našoj obali nabavljane orgulje najčešće iz mletačkih radionica.

Autor je povijesti mletačkih baroknih kazališta (Minerva al tavolino, Venezia 1681, 1682), pjesničkih zbirki te čitavog niza libreta, među kojima su najpoznatiji L ' amor guerriero, La Circe, Il Coriolano, La costanza trionfante i Lizimaco.

Osim brojnih pisanih vrela koja nepobitno svjedoče o brojnosti, značaju i ulozi hrvatske iseljeničke zajednice u Mlecima tijekom prošlih stoljeća, kameni zapisi, grobnice, nadgrobne ploče i spomenici razasuti diljem mletačkih crkava i samostana i danas su zoran biljeg o hrvatskoj nazočnosti u gradu na lagunama.

Ona će se prvo preseliti na dvor mletačkih susjeda, vojvoda od Ferrare, velikih gurmana i banketara, potom u Napulj, a iz Napulja u Rim, iz Rima natrag na sjever u Firencu i Milano, zatim u Istru i Dalmaciju s prosvijećenim providurima, pa onda po cijelom kontinentu.

U knjizi, priča o rapskome plemstvu u srednjem vijeku započinje u prvoj polovici 19. stoljeća, kada su plemići iz bivših mletačkih zemalja morali dokazivati svoje plemstvo novom suverenu, austrijskom caru.