Izme đ u ostalih inih danas, jogera i prodava č a knjiga (koji knjige daje za badava-15 kn-a... to njemu je za badava), došao mi starac, suh, sijed, poguren i ka ž e i pita: " ja sam iz udruge pogrebnih društva, te mo ž ete za 4 kn, ovaj, 40 kn, ovaj 24 kn-e mjese č no upla ć ivati troškove... nakon 4 godine imate 100 % popust " pogledam ga, onako blijeda i smušena (u glavi mi vrišti, pa što je njemu, nisam ja jednom nogom u grobu, pred menom je još minimalno 50 - ak godina, tješim se, što je on došao do mene,? sumnja me izjeda i grize...), ka ž em mu: " Neka hvala, imam ja još dosta godina ispred sebe " a sumnja u meni sve više i više raste, vrišti mi mozak, kako je to mogu ć e, jedva sam se priviknula na č injenicu da nisam više 20 - to godišnjakinja i nisam više u 20 - im, ali, brate mili, nisam niti za 2 m pod zemljom biti, ako sam ušla u 30 - ete.