Činjenica da je kazališna izvedba u svojoj vezanosti uz ono sada i ovdje nemoguća bez okruženja u kojem nastaje, a koje je, bez obzira na povijesno razdoblje u kojem se kazalište događa, uvijek sačinjeno od brojnih čimbenika (od kojih se na pojedine tek u novije vrijeme obraća ozbiljnija znanstvena pozornost) te time izrazito usložnjeno, dovodi do potrebe za modifikacijama do sad uglavnom linearnog, sukcesivnog teorijskog pristupa, pred koji se sada stavlja zadatak da obuhvati tu neprestanu višestruku interakciju kazališta.