Taj dojam stvara i filmska slika: spajanje dva vremena običnim montažnim rezom (udaljenost je između 1933. i 1968. nikakva - dakle, subjektivna) te razlike i sličnosti u izgledu starog i suvremenog, prošlog i sadašnjega njujorškog kolodvora skraćuje veliku vremensku distancu na odnos jučer - danas (Noodles će prijatelju Moeu nedugo zatim reći da je sve to vrijeme išao rano spavati, dakle da je vrijeme prespavao misleći na mrtve prijatelje i Deboru koja ga je napustila).

Očajan, primjeti preko puta ceste kafić Moe s te ulazi unutra, opiše događaj Moeu te zajedno dođu do ideje da otvore gej bar za sve one muškarce koji ne mogu ući u moderni gej disko.

No izvedba pjesme nije slučajnost: prvi susret Debore i Noodlesa nakon desetak godina pretvoren je u romancu zahvaljujući Deborinu bratu Moeu.

Jamesa Davisa iz Kalifornije 2005. godine, u skloništu za životinje, tijekom posjeta svome Moeu, napali su majmuni i odgrizli mu nos, testise, dio noge i stražnjice.